Bruno Vlahek: Stabat Mater opus 37, oratorij za sopran, bariton, mješoviti zbor i 2 klavira

Bruno Vlahek: Stabat Mater opus 37, oratorij za sopran, bariton, mješoviti zbor i 2 klavira

Hrvatski glazbeni zavod, srijeda, 25. ožujka 2015.

Mladi hrvatski pijanist i skladatelj Bruno Vlahek (1986.) diplomirao je klavir kod Vladimira Krpana kao jedan od najmlađih studenata zagrebačke Muzičke akademije. Višestruki je pobjednik brojnih međunarodnih pijanističkih natjecanja  te je već ovjenčan impozantnim brojem nagrada, od kojih su neke od posljednjih i one za njegov skladateljski rad.

Da sve to nije tek mrtvo slovo na papiru dokazala je praizvedba njegovog „Stabat Mater“, opus 37, – oratorija za sopran, bariton, mješoviti zbor i dva klavira na koncertu u sklopu 24. svečanosti  Pasionske baštine. Te su se srijede, 25. ožujka u prepunoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda Bruni Vlaheku na pozornici pridružili vrsni glazbenici – Dubravka Vukalović na klaviru, sopranistica Gorana Biondić, bariton Matija Meić i Komorni zbor Muzičke akademije Zagreb pod sigurnim i nadahnutim vodstvom dirigentice Jasenke Ostojić te zajednički publici priuštili uistinu čarobne glazbene trenutke.

Na početku koncerta Bruno Vlahek i Dubravka Vukalović izveli su šest kratkih kompozicija iz opusa skladatelja G. Kurtaga te J.S. Bacha prerađenih za izvedbe na dva klavira. Ovo dvoje sjajnih umjetnika iznijeli su ih stilski precizno, lijepog i profinjenog tona te tako stvorili meditativni ugođaj koji je bio idealan uvod u oratorij koji je slijedio.

A Vlahekov „Stabat Mater“ oduševio je podjednako prekrasnim melodijskim temama, svojim eteričnim ugođajem, ali i upečatljivom izvedbom spomenutih izvođača. Svaki od stavaka plijenio je na svoj način, no valja izdvojiti sjetni baritonski solo „Quis est homo“  u nadahnutoj interpretaciji Matije Meića, „Fac me tecum“ u kojem se lijepim fraziranjem i prekrasnim pianima istaknula Gorana Biondić, „Tui nati vulnerati“ čiji su početak dojmljivo lijepo iznijeli zborski tenori, efektni i izrazito ritmičan „ Fac ut portem Christi mortem“ te moćni „Quando corpus morietur“. Komorni zbor Muzičke akademije Zagreb zvučao je sigurno, homogeno, lijepe i profinjene boje te je s jednakom lakoćom svladao sve zahtjeve partiture, od meditativnih i lirskih dijelova do onih izrazito ritmičnih, snažnih i intonacijski zahtjevnih. Nesumnjivo je to zasluga i njihove umjetničke voditeljice i dirigentice Jasenke Ostojić koja je svojim dosadašnjim radom već dokazala kako je jedan od najboljih zborovođa i zborskih pedagoga u Hrvatskoj.

Poseban pljesak svakako je zaslužila sopranistica Gorana Biondić, koja je svega dva dana uoči izvedbe zamijenila najavljenu Nikolinu Pinko. Spomenuta umjetnica svoju dionicu nije samo dobro svladala nego ju je izvela izrazito muzikalno s puno posvećenosti detalju. Premda se mjestimično činilo da nije imala dovoljno snage u forte dijelovima (osobito zbog izrazitog crescenda u klavirskoj dionici koji je naprosto iziskivao veći forte), Gorana Biondić je uistinu plijenila svojim sonornim glasom, mekanim zapjevom i proživljenom interpretacijom.

Sve je te kvalitete itekako prepoznala i publika koja je izvođače nagradila dugotrajnim pljeskom i itekako zasluženim ovacijama. Za sve one koji nisu bili na koncertu, preporuka za idući put. Bruno Vlahek pijanist je i skladatelj u čijim ćemo skladbama i izvedbama nedvojbeno još dugo uživati, a ako u kakvoj programskoj knjižici ili najavi koncerta „naletite“ na neke od izvođača s ovog popisa, nemojte dvojiti i svakako ih pođite poslušati i pogledati. Radi se o sjajnim umjetnicima koji vas sigurno neće razočarati, bez obzira koju vrstu glazbe preferirali.