Disciplin A Kitschme @ Močvara

Disciplin A Kitschme @ Močvara

Dok se rađala ideja o pisanju ovog teksta, sinula mi je pomalo neobična misao. Bila je to misao o pisanju recenzije koncerta u nešto drugačijem i izmijenjenom obliku. Zašto? Zato što je glazba benda o kojem se govori u sljedećem tekstu drugačija i nesvakidašnja. Sukladno tome, recenzija koncerta, prema mom mišljenju, morala je biti drugačija i nesvakidašnja. Tako je nastala sljedeća kratka priča…

NEOBIČNA VIJEST 13.ožujka 2015.
Dok sam nepomično ležao na krevetu, hraneći se informacijama za skorašnji intervju, stigla je vijest. Bila je vrlo neobična (što je i razlog zbog kojeg sam odgodio svoje malo istraživanje). Glasila je: „Najbolji superjunak Zeleni Zub viđen je u Zagrebu. Kako neslužbeno doznajemo nalazi se na području između Hendrixovog mosta i Mosta mladosti.“
Na prvu sam pomislio kako je to nekakva šala. Kakvi zeleni superjunaci koji šetaju gradom? No, nakon kraćeg razmišljanja ipak sam se odlučio odazvati maloj istraživačkoj akciji. Neću ništa izgubiti, ionako sam cijeli dan u stanu pa će mi šetnja dobro doći, pomislih. Tako, okrenuh jedan broj i zaputih se prema navodnom mjestu događaja.
Došavši na područje gdje bi Zeleni zub mogao biti, isprva nisam ništa primijetio – kao ni osoba koja mi je pravila društvo. Nije bilo nikakvih tragova superjunaka. Ništa nije bilo uništeno od borbe sa zlikovcima, a joggere, koje smo zaustavljali ispitujući ih o možebitnim susretima, pitanje je toliko zateklo da su nas samo čudno pogledali i znatno povećali brzinu trčanja. Naša istraživačka akcija sve je više mirisala na neuspjeh.
NEŠTO SE MIČE
Nekoliko stotina metara nakon što smo shvatili da se netko dobro našalio opazili smo lagane pokrete. Dok smo im se polako približavali bivali su sve jasniji i oštriji. Kad smo im se primaknuli na svega nekoliko desetaka metara opazismo grupicu ljudi okupljenu oko nekog čovjeka. Nosio je crno odijelo, a s glave mu se u visinu prostirao crni cilindar. Mahao je štapom i autoritativno vikao. Ubrzo razaznasmo da čovjek najavljuje odličnu točku, ili možda performans. Pošto smo izgubili svaku nadu u pronalazak Zelenog zuba, prihvatimo poziv i uđemo u prostor rock kluba Močvara.
„EVO GA ZELENI ZELENI ZUB“
Spektar raznih boja osvjetljavao je mračni prostor kluba. To igranje svjetlima krojilo je atmosferu prije odlične točke, ili možda performansa. Oko nas nalazila se većinom grupa ljudi starijih od 35 godina, a kako smo mi još daleko od tih godina, pomislili smo da to mjesto, te noći, možda nije za nas.
Nešto iza 22:00 iznenada započe pljeskanje, fićukanje i vikanje. Ispred nas stvori se zanimljiv četverac s instrumentima u rukama.Tad se iz publike začu: „EVO GA ZELENI ZUB!“, a baš poput euforije srednjovjekovnih trgova kad se pojavi važna osoba, zavlada opće oduševljenje.
Nije nam bilo jasno. Kako Zeleni zub? Zašto ljudi kliču? Čemu oduševljenje? Tko, što, gdje, kada, kako, zašto? Neko vrijeme smo tako proveli u nedoumici prepuštajući se ipak dobrim ritmovima i pjesmama ( „Prestani da mrziš“, „Ovisnik o moći“). Lice onog koji je vješto baratao bas gitarom, bilo je nekako poznato.
OKRETNICA
Najednom se na pozornici, još uvijek nepoznatom četvercu, pridruže puhački instrumentalisti. Oni udahnu, a korifej s bas gitarom u rukama udari neki poznati ton. Nekoliko sekundi nakon tog sve je postalo jasno. Krenula je pjesma „Zar je to sve“, publika je poludjela, a mi smo konačno dekodirali misteriju večeri. Ispred nas nalazio se Zeleni zub s prijateljima Mandrakom, Fantomom i Betmenom. To je onaj spomenuti četverac, a te su noći došli pod imenom Disciplin A Kitschme.
SAD JE JASNO
Sad kad je misterija riješena i kad smo znali o čemu se radi, jedino što nam je preostalo jest uživati u svakom odsviranom tonu te večeri. Nakon spomenute „Zar je to sve“ uslijedila je lista poznatih hitova poput „Da li ti znaš za neki drugi ritam“, „Neukusu treba reći NE!“, „Iza 9 brda“…
Publika je odlično reagirala. Prvi redovi nerijetko su skakali do iznemoglosti, a u poznatom i divljem naguravanju često se padalo na pod. Srećom, ljudi na rock koncertima svjesni su nemoći onoga na podu pa se tako ispred nesretnika ubrzo nađe nekoliko ruku spremnih na instant pomoć.
BUKA (NI)JE JOŠ UVIJEK U MODI?
Odličnoj, znojem natopljenoj, dvosatnoj atmosferi uskoro je došao kraj. Bilo je vrijeme da superjunaci odlete s pozornice. Ipak, pritisak publike bio je prevelik. Disciplin A Kitschme zbog toga se nekoliko puta vraćala na bis. Konačno, s cigarom između malog prsta i prstenjaka, Koja (Zeleni zub) započeo je zadnju skladbu te večeri – „Buka u modi“ – koja je savršeno zaključila odličnu točku, ili možda performans kojem smo se jedna osoba i ja sasvim slučajno odazvali.
Uz oduševljenje i ukrasne epitete napuštali smo Močvaru, a u ušima su još uvijek odzvanjali stihovi:Buka, buka mene vodi/ Buka mojoj duši godi/ Zauvek kod mene biće/ Buka, buka u modi.
I zaista, je li buka još uvijek u modi?
Za mene je!

Tekst: Filip Kordovan

 

14.3.2015.