Josipa Lisac je podsjetnik ljubavi
FOTO: Josipa Lisac by Dunja Dopsaj

Josipa Lisac je podsjetnik ljubavi

Njezini godišnji koncerti Karlu Metikošu predstavljaju isto, ljubav u kojoj su rasli i koja je ovim prostorima dala intimno nasljeđe koje nikad neće pasti u zaborav. Josipa i Karlo ostaju ikone hrvatske glazbe, ali i umjetnosti općenito. Osim već uobičajenog godišnjeg koncerta posvećenom Karlu Metikošu, sinoć smo u maloj dvorani Doma sportova proslavili i 40 godina od praizvedbe prve hrvatske rock opere "Gubec Beg" čiji su autori Ivica Krajač, Miljenko Prohaska i Karlo Metikoš.

Znatiželjnici i poznavatelji Josipinog i Karlovog stvaralaštva ove godine su okupljeni u Domu sportova uživali u 2 sata i 20 minuta glazbe, predstave i najiskrenijih monologa koji istovremeno oduševljavaju i zabavljaju. S početkom oko 21 sat, isječkom iz rock opere "Gubec Beg" Josipa Lisac htjela je podsjetiti sve prisutne koliko je bitno i hrabro bilo hrvatsko stvaralaštvo u osjetljivim godinama oko Hrvatskog proljeća. U nastavku, rado se prisjećala i nama živopisno prikazala anegdote vezane uz isto.

Simbolično je otvorila glazbeni dio večeri s "Ave Maria", izazivajući ovacije i sveopće zadovoljstvo prisutnih što će istu čuti uživo. Zaista je fascinantno kada kao jedan od publike osjetiš tu snažnu energiju koja vrišti "jedva čekam to čuti" na gotovo svaku Josipinu pjesmu.

Vjerni tim glazbenika koji su pratili Josipu u glas su: Gojko Tomljanović, Davor Črnigoj, Josip Grah, Borna Šercar i Davor Doležal. Duže instrumentalne igre kao uvod u pojedine pjesme stvarale su čaroliju na samom početku i vodile ka magičnim momentima gdje se instrumenti onda međusobno susreću i naposljetku prigrljuju Josipin glas i izvedbu. Glazbenici međusobno ostavljaju jedan drugome prostora, a Josipa im konstantno daje na ravnopravnom značaju, komunicirajući ne samo glasom već i gestama zahvalnosti. Tako je početak "O jednoj mladosti" obilježila magičnost trube, harmonika otvara "Gdje Dunav ljubi nebo", a električna gitara flojdovski vodi u "Život je samo most". Raščlanjivanje navodi razmisliti koliko je truda i promišljanja uloženo u stvaranje ove žanrovske svestranosti. Kako samo kulerski gospođa Josipa izvodi svoje pjesme i susreće novo doba s pjesmama starim i po 40 godina. Kao od šale svoj profesionalno izvježban glas potone u mračne i teške dubine dok već sljedeće sekunde isti "ljubi nebo" svojim visinama.

Kada su palice i metalne metlice zatitrale membranama bubnjeva na pjesmi "Bolujem", bio je to vrhunski i zvukovno hipnotizirajući dio večeri. Bubnjevi su odzvanjali snagom cijelog orkestra, i otvorili vrata sjećanja. Hipnoza je navela na priviđanje cijelog orkestra na pozornici. Time je stvoren temelj izvedbi koja daje moć i istovremeno priznaje slabosti. Josipa je svoju veličinu pokazala i sjetom na Arsena Dedića izvevši a capella njegovu "Znat ćeš".

Kako samo ponizno priznaje ljubav prema publici i rast svog stvaralaštva zajedno s istom. Josipa je svjesna zašto postoji i njezina zadaća još uvijek traje, a to je inspirirati svojom pojavom, energijom i stvaralaštvom. Simbolično, sinoćnji nastup je završila s pjesmom "Ispočetka". Nema odustajanja i predavanja prije reda, Josipa je primjer svim generacijama da ljubav postoji svugdje i svagda, samo joj treba otvoriti vrata i pustiti ju da napravi promjenu.