Sabatonov desant na Zagreb
Foto: Sabaton, credit: Filip Bušić Photography

Sabatonov desant na Zagreb

Ponedjeljak je bio tek početak radnog tjedna, a već smo imali priliku čuti jedne od najpoznatijih pristaša power metala u pratnji nekoliko saveznika. Podržan Twilight Forceom i Acceptom, Sabaton se na svojoj zadnjoj turneji iskrcao i na našim obalama. Rezultat? Strateški gledano, pobjeda uz prihvatljivi broj minimalnih žrtava. Ok, da ne bi sve ostalo na dvosmislenim navodima iz partizanskih filmova, nastavit ćemo malo konkretnije.

Foto: Sabaton, credit: Filip Bušić Photography

Bližilo se vrijeme koncerta. Bilo je jasno da se većina publike još uvijek zagrijavala – ako se već nije grijala – na klupicama ispred Doma sportova. Iako im se nije žurilo, prvoj se predgrupi ipak jest. Sabatonovi sunarodnjaci Twilight Force su započeli prije predviđenog vremena sa svojom kombinacijom speed i power metala. Jasno se vidio utjecaj Blind Guardiana, dok je vokal asocirao na HammerFall. Nadopunjen vilenjačkim kostimima bio je to fantasy metal u punom smislu riječi. Uhu ugodne melodije su nadoknađivale za solaže koje su unatoč furioznosti ipak bile standardne za power metal te nisu pružale ništa novo. Vokal i gitare su se jasno čuli, ali su klavijature bile zakopane u naletu bas pedale. Verbalni dvoboj između "dobrog" pjevača i "zlog" klavijaturista predstavljao je zabavan intermeco. Dodajmo tome mahanje mačevima i imamo otrcanu, ali simpatičnu razbibrigu. Publika ih je dobro prihvatila pa su mogli oraspoloženo napustiti pozornicu.

Foto: Sabaton, credit: Filip Bušić Photography

Slijedila ih je stara garda metala, njemački Accept. Njihov je ujedinjeni nalet instrumenata u kombinaciji s kreštavim vokalom publici predstavio posebnu energiju i dinamiku stare škole. Zvuk je bio nešto bolji od TF-a – sveukupno glasniji, ali su se svi instrumenti jasnije čuli. Jedino su viši tonovi bili slaba točka jer su ostavljali šupljikav dojam. Snažan tempo bubnjeva i još snažniji rifovi nastavili su ono što je prethodnik započeo, a i dvorana se počela popunjavati svim vrstama obožavatelja. Prednjačile su klasične metal gitare s fokusom na strukturu i dinamičan, pun bas. Također, ništa nije bilo pretjerano pretjeranosti – rijedak senzibilitet u metalaca. Za kraj je najviše prašine podigla "Teutonic Terror", a sve je zacementirala "Balls to the Wall". Ubrzo su nas napustili, ostavivši nas s napetošću u zraku i još jednom pauzom.

Foto: Sabaton, credit: Filip Bušić Photography

Dok smo čekali Sabaton, imali smo priliku čuti razne isječke epske glazbe kao iščupane iz cijelog niza povijesnih spektakala. A uvod u njihov vlastiti je započeo skoro filmski uz dramatični krešendo. Okruženi vojnim kulisama – osobito bubnjar – krenuli su žestoko s "Ghost Division". Ako je netko očekivao suptilnost, mogao je slobodno napustiti dvoranu. Pokoj joj duši, završila je pod gusjenicama zalutalog Panzera. Zvuk je unatoč bubnjarskim plotunima bio vrlo uravnotežen. Tematski su nas proveli kroz različite epohe, od 2. svjetskog rata pa do drevne antike što se moglo zorno uočiti spartanskom gardom. Što se tiče komunikacije s publikom – zamislite skupinu simpatičnih, djetinjastih Vikinga koji vole Michaela Jacksona, a znanje hrvatskog im počinje s "dobra večer" i završava sa "šupak". Glazbeno su se pridržavali sporijeg tempa powera, osobito kod solaža koje su se fokusirale na melodije što se moglo čuti na daljnjim odama poput "The Last Stand". S obzirom na to koliko je dima bilo u zraku, osvjetljenje je moglo biti slabije kako bismo jasnije mogli vidjeti video zid. Da se malo vratimo na zvuk, prigovorio bih programiranim klavijaturama koje su zaglavile u 80-ima te automatski postarale pjesme, čak i one najnovije. Ali to nije omelo publiku koja je uživala u novom naletu dinamike kad je krenula "The Lion from the North". Švedski se smisao za humor nastavio uvodom Van Halenove "Jump" prije negoli je započela melankolična akustika i "The Final Solution".

Foto: Sabaton, credit: Filip Bušić Photography

Nakon kratkog predaha u bis nas je uvela "Primo Victoria" i dodatno potaknula publiku dok su konačan kraj nagovijestili "Shiroyama" i "To Hell and Back". Bio je to zabavan spektakl i za uši i za oči, bili metalac ili ne. Osim par iznimaka, sve je dobro prošlo i publika je zadovoljno mogla otići u noć. A ako je netko nešto i naučio ili je barem bio potaknut da isto učini, još bolje.