Exit 2018. - dan drugi - tko je ovdje headliner?

Exit 2018. - dan drugi - tko je ovdje headliner?

Često se priča da je Exit postao festival koji se radi za Britance. Gdje su onda svi ti silni Britanci i stranci?

Na samom se festivalu vrlo rijetko čuje bilo koji strani jezik, prevlada publika iz regiona dok su stranci manjina. Za koga se onda pravi line-up? Za neke nove klince, koji su tek krenuli u istraživanje ljepote pohođenja velikih glazbenih događaja, a njihov se ukus bazira isključivo na elektronskoj glazbi. I dok je većini vas rokera, alternativaca, metalaca i hip hopera više-manje sve to isto, oni ne da raspoznaju razliku između djela pojedinog DJ-a, već i raspoznaju na kojem je nastupu odrađen koji set. Na nama ostalima je da prihvatimo njihovu briju i pridružimo im se u uživanju, ili da svratimo do Explosive bine i (ne)uživamo u trećerazrednim bendovima najžešćeg žanra, pogotovo uspoređujući s ponudama prethodnih godina, ali i trenutnom stanju na žestokoj sceni. 

Tada na binu dođe French Montana te u svoj nastupa ubaci i malo Nirvane. Nikakav hip-hop, nikakav tehno, nikakav rejv ili sve njihove moderne izvedenice ne mogu se mjeriti s trenutkom kada se "Smells Like Teen Spirit" zaori s glavne bine. Pa makar i samo kao matrica. Želimo distorzije na glavnoj pozornici Exite! Bivši dečko Khloe Kardashian bio je prilično dobro raspoložen što je prvi puta u Srbiji, stoga je odlučio da učini ovaj nastup nezaboravnim. Ležerno je trljao ruke, svoj je honorar zaradio, a nije ni jednu pjesmu odradio do kraja, a od toga je odrepao/otpjevao vjerojatno dvije-tri polovice. Dobra zabava nije izostajala, ali brate, samo je posveta Aviciiju "Wake Me Up" puštena od prvog do zadnjeg takta. Suze u publici. Aviči rest in pis.

Ziggy Marley

No, da ne ispadne da je sve puno dobre zabave upitne glazbene kvalitete, prije Frencha i ekipe na istom je mjestu svoj posao ponizno i profesionalno odradio Ziggy Marley. Sin velike glazebene legende Boba Marleya, prepun je pozitivne energije, mirnoće i ljubavi koju je nesebično davao raznježenoj masi. Sa snažnom porukom mira i jedinstva, posebno se zalagao i za prava žena kada je ponavljao "Woman stand up for your rights" kao svojevrsnu mantru. Zaključak "We are all human in here" mu baš i nije bio na mjestu, budući da je ovo ipak Exit pa tako na festivalsko područje uspije ući i poneki lokalni pas lutalica, jedan je baš Ziggyjev nastup odlučio pratiti čak iz VIP zone. Nije djelovao izgubljeno, izgledao je kao da zna što radi. Šalu na stranu, teško je i možda nezahvalno uspoređivati Ziggyja s ocem, no sličnost u glasu i izgledu je neizbježna. Možemo pretpostaviti da je i u energiji. Zbog iznimno strogih pravila fotografiranja mnogi su mediji vjerojatno ostali uskraćeni za vlastite fotografije ovog umjetnika, ali izgleda da je sve ipak samo do menadžmenta, jer je vaša novinarka u istraživanju skrivenih festivalskih prolaza naišla na dobro raspoloženog kulera koji je bez ikakvog problema pristao na fotografiranje, a zatim umalo zabunom završila na Main Stageu i poklonila se publici, kao prava buduća precednica. 

 

Još nekoliko sati ranije, dan je otvorio fantastičan novi projekt Ide Prester, svojevrsne domaćice festivala. Bend Maika vješto kombinira balkanski i disko zvuk, što je nedavno oduševilo i ekipu iz benda Gogol Bordello koji ih je pozvao na turneju. Lokalna ih publika izuzetno cijeni dok je nekoliko stranaca sa zanimanjem pratilo ovu čudnu fuziju zvuka.

 

 

Šetajući po festivalu od Maina do Fusiona nailazi se na razne manje i poprilično lude partyje na kojima možete skratiti vrijeme čekajući prave headlinere - Bad Copy. Pitanje koje se jako često moglo čuti među ekipom jest "Kad počinje Bad Copy?" ili "Na kojem stejdžu svira Bad Copy?". Odgovor je 4:30 i Fusion stejdž. Ovaj ranojutarnji nastup već je postao svojevrsna tradicija, a ovogodišnji će svakako ostati posebno zabilježen, upisan u anale festivala. Ajs, Skaj i Timbe izgleda da su u jako dobrim odnosima, rijetko ih se viđa ovako proračunate, ali opet i više nego dovoljno spontane da bi performans poprimio epske razmjere ludila. Trenutak dok nakon cijele noći ludiranja nađeš snage da skačeš na "Esi mi dobar", zaljuljaš guz na "Ljubav ili pivo" i onda totalno poludiš zbog suosjećanja s "Metalcem", uistinu je posebno iskustvo. Na stalku za note veliki sat, vreme je da se popije kafa. Pored mrcine Ajsa i mrcine Timbeta, Wikluh Sky je prava rock zvijezda, čovjek čija je energija slična one u Miše Kovača. Dok su u Craft Streetu cijelu noć na rasporedu tribute bendovi (na koje se publika iznenađujuće zapalila, vjerojatno jer ih se tamo ne siluje svaki vikend s istim konceptima), Bad Copyjevci su odlučili postati Dubioza kolektiv tribute bend. Uz pozdrave Nišu i Čačku, sunce je zasjalo visoko na nebu, Timbe je krenuo motati kablove i gasiti laptop, a posljednji su se vriskovi orili tunelom da ne bismo slučajno došli kućama s još nešto energije.

I da, nikako se ne smije zaboraviti spomenuti i frka koju je napravio dragi duo Nipplepeople. Predivni i u crno-bijelim kombinezonima. Zaljubit ću se sutra.