Goulash&Seasplash - dance, sweat, swim, repeat!

Goulash&Seasplash - dance, sweat, swim, repeat!

Nakon dugih godina patnje za odlaskom na Seasplash festival prije par mjeseci se konačno ukazala mogućnost, a kad sam čula da se još i Goulash Disko seli s Visa i dolazi u goste u Štinjan, znala sam da sam spremna na neuobičajene mjere samo da prisustvujem ovom savršenom spoju. Kao što se i očekivalo, skuhao se najukusniji gulaš ikad.

Nije lak zadatak nakon četiri nezaboravna dana pretočiti sve viđeno u riječi i iskreno nemam blagog pojma kako da stotinjak izvođača strpam i objasnim u jednom izvještaju. Kako da vam najbolje razjasnim da je svakodnevno bilo aktivno osam floorova, od čega šest noćnih, gdje gotovo nije bilo pauza među izvođačima, gdje se plesati nije stajalo, a najgore je bilo odabrati na kojem ostati. Raspršeni po tvrđavi, jedan drugog nisu narušavali već savršeno nadopunjavali nijansiranjem žanrova. Gdje god došli bilo je dovoljno dobro da privuče na ostajanje i razbacivanje udova baš u tom ritmu, a broj BPM-a se mijenjao iz koraka u korak po tvrđavi Punta Cristo, jednoj od najdivnijih mjesta na kojima sam bila. Ne znam koliko bi kartica zauzeo ovaj tekst i kome bi se dalo toliko čitati da vam krenem prepričati sve što sam vidjela i razložiti sve što sam čula, ili samo da pokušam objasniti sklop te bajkovite tvrđave, stoga za početak prilažem mapu iste kako bi me mogli lakše pratiti.

Festivalska kartaFestivalska karta

Goulash main prve je večeri zagrijavala britanska Manushka gypsy/ska/swing ritmovima. Sedmorka začinjena banjom, trombonom, saxom i flautom je napojila stotinjak žednih uha ska poskočicama s world elementima te tako sjajno pripremila teren za ono što je slijedilo na istom mjestu – Palenke Soultribe. Ova četvorka kombinira cumbiu te ine world music elemente s electro beatovima, a  intenzivna ritam sekcija udara na ples, što su, očekivano, gladni Goulasha jako dobro prihvatili. Za ples do jutra su bili redom zaduženi – global bass dvojac Superpendejos, zatim Goulashev headliner, tropical bass rezident Uproot Andy te Freear i Nellski.

Seasplashov main stage iliti Mainsplash te je večeri otvoren pod svjetlima Goulash Disko programa – Turski reggae rock bend Zeytin svojim je privlačnim zvukovima rasplesao prisutne te spremio teren za headlinere večeri. New York Ska Jazz Ensemble je pobijedio prvu večer festivala. Nakon odslušanog prošlogodišnjeg nastupa na Skavillu nisam očekivala previše, ne zato što nisu odradili dobar gig već iz razloga što je jednostavno nedostajalo atmosferičnosti i kemije, no ne krivicom benda. Ovog puta smo si priuštili zaista izvrstan koncert pun briljantnih solaža, klasika benda, ali i žanra, poput svevremenske “Message to you , Rudy“. Slijedio je Chami Cool s ekipom imena La Fama Jam iza sebe. Ono što je otprije poznato, a nevjerojatno vidljiva je povezanost s Manu Chaom, prijateljska i glazbena. Njihove pjesme zvuče identično, samo koju stepennicu lošije, jedino čime se Chami miče od svog idola su uplivi u reggaemuffin vode, koji su sam koncert učinili zanimljivijim. Zatvaranje glavnog stagea pripalo je reggae dub Britancima Jah Free koji su privukli mnoge dubbere da pobjegnu sa svog utočišta i nahrane se debelim bassevima drugih zvučnika.

New York Ska Jazz Ensemble @ MainsplashNew York Ska Jazz Ensemble @ Mainsplash

Drugu večer na Mainsplashu otvaraju Siti Hlapci, pioniri slovenske reggae scene, predvođeni Tadimanom kao autorskom okosnicom benda. Zbog ranog termina, nastupali su pred prilično malo posjetitelja, no to ih nije omelo da uživaju u svircu u suton. Za ono što se tada pročulo – a najavljeno je kako će ipak Inner Circle nastupiti nakon Supehiksa, a ne obrnuto, kao što je stajalo u rasporedu – od nikud nije došlo objašnjenje, no svakako pozdravljam taj potez, zbog čega drugog već konkurencije u obliku sjajnog izvođača u isto vrijeme na Goulashu. Slijedom okolnosti, nisam previše pažnje dala spomenutim Makedoncima, Superhiks, no ono što mogu utvrditi je da sviraju dobar ska s balkanskim te reggae utjecajima i da su okupili zavidan broj ljudi s obzirom na vrijeme nastupa. Po završetku regionalnih imena večeri, konačno je došao red na najiščekivaniji i najveći bend festivala, jamajčanski Inner Circle. Reggae velikani su kroz gotovo dva sata svirke prošarali po najboljim točkama karijere, a osim još pokojeg Marleyevskog hita izveli su i “Lighters up“ Snoopa Liona. Od ovih se veterana mnogo očekivalo, a dali su i više, što se moglo jasno pročitati sa sretnih lica dok su napuštali floor te mrmljali međusobno o oduševljenosti – redom svi – od zagriženih fanova do ignoranata ili hejtera koji su se odjednom preobrazili u potonje. Plovili smo svi zajedno oko Jamajke i osjećali tu bogatu karipsku kulturu koja nam je podarila toliko nezamjenjivih ritmova i žanrova. Neke od njih su nam u sljedećem terminu izveli i Britanci Nucleus Roots, koji se naslanjaju, kako i samo ime  kaže, poglavito na roots reggae i dub zvukove. Pružili su pravi chill okupljenoj ekipi te zatvorili koncertni dio večeri.

Inner Circle @ MainsplashInner Circle @ Mainsplash

No, koncerata je bilo i na mainu od Goulasha, a te večeri načeli su ga mladi Englezi Rags Rudi. Kombinacijom ska i hip hopa su uspjeli okupiti neloš broj posjetitelja s obzirom na rani termin, a dali su sve od sebe i da ih animiraju i zadrže. Nakon njih su uslijedili Talijani Figli di madre ignota, veseli i razuzdani, u nekom svom “sex, music, pasta“ stilu. Njihov bi stil okarakterizirala kao Balkan disco ska, a čini se da su istim uspjeli zavesti ekipu jer je to bio jedan od najvećih stiskavaca na Goulash mainu uopće. Ono što je okupiralo spomenuti stage do jutra bila je hip-hopasta Al tarba,  iZem i Rafael Aragon s tropskim basevima te headliner Nicodemus čiji je stil opisan kao global music, pa si vi mislite što nam je sve to on tamo vrtio.

Rags Rudi @ Goulash mainRags Rudi @ Goulash main

Trećeg dana festivala, u subotu, večer su otvorili Tannu Tuwa, hipnotizirajuća live elektronika naslonjena na drum`n`bass, no s više psihodeličnih elemenata. Prilično je prazno bilo na Goulash mainu, no zavodljivo za ples. Naslijedili su ih na pozornici Worldly Savages, folk/ska/punk naklonostima, rasplesal/ni, klasični gulaš. Uslijedilo je nešto neuobičajeno za spomenuti stage, a radi se o Gypsy Discu, odnosno performansima, točnije njih desetak koji su prvo pojedinačno, a zatim zajednički izveli zanimljive točke pridodavši dinamike line up-u. Nakon Okapijevog gypsydelic seta, na red je došao i Ed Cox, nacrtanog klaunovskog osmjeha s harmonikom u ruci i miksetom u pozadini, derao je samoprozvani clowncore, a na listi se našla čak i obrada “One step beyond“. Floor je zatvorio E-coli gypsycore setom, te prašio, skupa s publikom koja je to doslovno i radila s obzirom na šljunak pod nogama, do izlaska sunca.

Ed Cox @ Goulash mainEd Cox @ Goulash main

U isto vrijeme, na Mainsplashu je večer s pola sata kašnjenja otvorila Kiša metaka, koja je imala malobrojnu, ali prilično uživljenu publiku pred sobom. Zatvorili su nastup najbolje – live izvedbom “Namazan u Kocki“ te pripremili publiku za sugrađane – ST!llness. Yuri lud, baš kao i uvijek, nosi cijelu energiju na svojim leđima, skače, prenosi tu džunglu u redove pred sobom, ne odustaje, a zašto i bi kad ima odličan bend iza sebe koji Seasplash očito voli s obzirom da su bili među posjećenijima na Mainsplashu. Nakon njih, binu su zauzeli Hornsman Coyote & Soulcraft iz susjedne Srbije, velika reggae ekipa vrhunskih glazbenika. Iz pjesme u pjesmu sve više su oduševljavali, i zaista, imaju brass sekciju koje se ni neka mnogo veća imena festivala ne bi posramila, no slušajući ih duže u komadu jednostavno postaje jednolično, svaka pjesma sliči onoj prijašnjoj, no svaka zasebno je izvrsna. Ova večer je valjda podarila najveći mix na Mainsplashu, nakon masnog trapa, specifične ST!llness džungle, vrlo kvalitetnog modernog reggae zvuka, na red je došao iPhaze, francuski duo, koji izvode live drum`n`bass i dubstep, no toliko sirov i agresivan da me nije napose privukao u svoje skute.

Hornsman Coyote & Soulcraft @ MainsplashHornsman Coyote & Soulcraft @ Mainsplash

Svanuo je još jedan dan i teško sam se mirila da ću se još samo jedno jutro razbuđivati uz pogled na Brijune. Čitav dan je prošao u sigurnosti kako je nedjelja tek sutradan, no čuvši tonsku probu Elementala napokon sam si priznala da smo došli do finala festivala. Tugica. S neobjašnjenih sat vremena kašnjenja (valjda nitko nije mogao prihvatiti da je došao kraj) na Mainsplashu nastup započinje Sassja, tuzlanska reperica i zvijezda regionalnih festivala ove godine, neka. “Lagano s chillom“ nas je uvela u svoj svijet, žaleći se na vrućinu je poharala standardnu set listu, krećući se u skladu sa svakim bitom, stihom, mišlju. Idući izvođač je bio Elemental, bend kojeg osobno ne preferiram previše, no da imaju izvrstan bend, tekstove i dvoglasje im se ne može oduzeti. Velika zamjerka Remi što nije došla podržati Sassju i izvesti zajedničke “Etikete“, neka mi netko objasni zašto?! Slijedio je The natural dub cluster, spuštajuće hipnotizirajuć, prilično loše s obzirom da su bila 2 sata i da je ekipu trebalo zagrijati za daljnje pothvate. Za zadnjeg izvođača Mainsplasha odabran je ABOP, live izvedba eksperimentalnih elektroničkih žanrova. Pet vrhunskih glazbenika koji svirkom vode u trans, stvaraju neodoljivu party atmosferu što je iznad mogućnosti regularnog koncerta. Definitivno najjača izvedba večeri na Mainsplashu i sjajno zatvaranje jednog dijela festivala.

Sassja @ MainsplashSassja @ Mainsplash

A sada se selimo na Goulash main. Tamo je večer otvorio ruski The Salto, izvrstan electro jazz spoj pun funky groova, sax ubija, a pjevačica slaže stihove na ruskom i kompletnu sliku čini još zanimljivijom. Uslijedio je sjajan Gypsy Ska Orquestra iz Venezuele, koji osim spomenutih žanrova mješa i reggae, cumbiu, swing. Divlja energija koju stvaraju ulazeći iz pjesme u pjesmu bez stajanja tjera na ples, a napunili su floor dupkom. Na predzadnjoj pjesmi su pustili publiku da im se pridruži na stageu, a nakon toga se spustili među nas i odsvirali još jednu oproštajnu. Zamijenio ih je Khalil sa vrhunskim gypsydelic setom, kojeg je, pretpostavljam, sasvim spontano nadopunilo nekoliko svirača iz prisutnih bendova, kao na primjer trombon i klarinet iz Jebotona, što je bacilo dodatne čari na Khalilovu plesnu selekciju. Ostali su na listi još Chancha via circuito sa cumbiom na sve načine, te više technu nagnuta sekcija Goulasha – Be svendsen i Timboletti, koji su uspješno zatvorili spomenuti floor.

Fort Punta ChristoFort Punta Christo

Na putu od središta tvrđave ka Goulash mainu našao se još jedan mali stage – Disco on the side, smješten na povišenoj drvenoj terasi, rezerviran uglavnom za DJ imena, izuzevši Vibricu i Jeboton Ansambl. I dok je Vibrica sačinjena od desetak svirača djembi što ritmovima šire afrički duh, Jeboton je priča za sebe. Nažalost nemam prostora da im posvetim više od par redaka, ali ako čujete da ova mlada ekipa od čak 14 svirača dolazi u vaš grad ne propuštajte priliku da vam ozare lice. Budimo realni, nisu to neke posebno kvalitetne pjesme, niti su oni vrhunski vokalisti, ali glazbom i osmjesima šire takvu neodoljivu pozitivnu energiju da poželite da nikad ne prestanu svirati.

Jedan od većih floorova bio je Dubsplash kojeg nisam puno pohodila s obzirom da ne gajim preveliku ljubav prema samom dubu, no našlo se tamo i jako, jako finog jungla kojem nisam mogla odoljeti, kao na primjer selekcija Banana Zvuka te Sheca. Program svakog dana se zatvarao baš na tom stageu gdje su DJ-i neumorno vrtjeli pjesme, kako čujem, i do 10 sati (da, ujutro), a posjetitelji se još neumornije gegali.

DubsplashDubsplash

Još jedan simpatičan floor za spomenuti se skrio iza imena Dubtendo, a jedini je bio sasvim zatvoren u tvrđavi. Predvečer su se igrale retro igre na jednako retro televizorima uparenim s jasno – Nintendom, a noćima su se izmjenjivali razni electro žanrovi.

DubtendoDubtendo

Electrosplash, koji se nalazio u samom središtu tvrđave, do čijeg ulaza vodi tunel pun lustera u obliku ogromnih oblaka, sam pak otkrila prve večeri tako što sam se uputila ka izlazu i jednostavno ušla u krivi tunel te dospjela na još neotkrivenom flooru. Skučen, visok, valjak na čijem dnu stojite i plešete pod zvjezdanim nebom bi bio najjednostavniji opis. Tu se kroz par dana moglo čuti svega, od drum`n`bassa, preko techna do trancea, rekla bih da je svako uho sa sklonostima ka elektronskoj glazbi moglo naći ponešto za sebe, a istaknula bi Glechudesa.

ElectrosplashElectrosplash

Još se jedan floor našao na festivalskom rasporedu, a bio je aktivan tijekom većine dana i poglavito pod Goulashevim pogonom – Treasure beach. Kao što i samo ime govori, radi se o prostoru tik uz plažu, pa ste se mogli osvježiti u pauzi ili pak brčkati uz beatove. Izmjenjivalo se za DJ pultom po 6 izvođača dnevno, a slušali smo toliko različitih žanrova da to uopće nema smisla nabrajati, jer bi se iz sata u sat kompletno mijenjali. Oni koje želim izdvojiti su izvođači Barrio Katz i Brigada Rakija uz koje sam neumorno plesala bez obzira na neizdržljivu vrućinu.

Tresure beachTresure beach

Ipak, pored svih tih u mapu ucrtanih stageva, pet minuta hoda udaljenosti skrio se najposebniji od svih – Solar soundsystem stage, smješten tik uz stari svjetionik i živopisnu kućicu na samoj obali. Obogaćen raznim dekoracijama, privukao je one koji su željeli odmak od gužve Treasure beach-a te chill u intimnijoj atmosferi, ili pak kupanje u čišćem moru.

Solar soundsystem stageSolar soundsystem stage

Veni, Vidi, Vici. Najteže je sada zbrojiti završne dojmove i podvući crtu nad napisanim. Ono što definitivno moram zaključno istaknuti je kako razglasu na apsolutno svakom stageu ide čista desetka, kako je lokacija vrhunska – od plaža, kampa pa, najbolje od svega, tvrđave; kako želim ići ponovo svake sljedeće godine dokle god mi koljena dopuštaju 4 dana plesanja od 21 do 6, te konačno, kako je kombinacija Seasplasha i Goulasha neponovljivo nenadjebiva i iznad svih očekivanja. Hvala vam!

 

Goulash Disko fotografije by Bojan Haron Markičević, Seasplash fotografije by Daniel Kiršić.

Više fotografija na Goulash Disko & Seasplash facebooku.