Surf-rock ekstravaganza uz Mullet Monster Mafia

Surf-rock ekstravaganza uz Mullet Monster Mafia

Mjesto radnje – Hard Place. Dan – srijeda, 16. lipnja. Temperatura – optimalna. Bambus – ubrizgan. Povod okupljanja – koncert. Imena bendova – Thee Melomen i Mullet Monster Mafia. Mafia došla iz – Brazila. Broj ljudi -20/30. Je li to pokvarilo dojam – ne. Konačni ishod – pobjeda!

Ovo je bilo za cijenjene čitatelje kojima zgusnuti raspored životnih obveza ne dopušta čitanje kompletnih izvještaja. Sad možemo nešto malo detaljnije. Znači, ta Mullet Monster Mafia je surf bend. Surf bend iz Brazila. Izašao im je sad novi materijal (četvrto izdanje po redu), i, ni pet ni šest, eto njih nama u Hard Place. Odgovornost za organizaciju te priče je na sebe preuzeo Dalibor Pavičić iz Bambi Molestersa, kapa dolje za takav pomalo ambiciozan potez. Nadam se da je s gospodom mafijašima ipak uspio sklopiti kakav malo prijateljskiji aranžman, jerbo bi se u suprotnom mogao ubrzo probuditi s konjskom glavom u krevetu. Možemo govoriti o tome kako je bio loš termin usred tjedna, o neopisivo intrigantnoj utakmici između Francuske i Albanije, ili o relativno velikoj cijeni ulaznice (30 kuna) kao o faktorima koji su, kao, odvratili narod od dolaska. Ali, uzalud nam te spike kad prava istina leži u tome da u našem gradu trenutno publike za garage/surf/psychobilly koncerte gotovo da i nema. Da je tome tako, to najbolje znaju Thee Melomen. Ti prekaljeni glazbeni šmekeri (jednom sam ih tako opisao u nekom reportu, primjećujem da im se dopalo pa da sad to koriste u svim najavama, polaskan sam) sad već neko vrijeme doživljavaju jednu od nepravednijih sudbina u gradskim publičnim okvirima. Naime, na mjesečnoj bazi rokaju koncerte toliko zabavne, energične i svirački moćne, da je stvarno teško objašnjivo da ih ne isprati malo više naroda. No, ova mi gospoda ostavljaju dojam ljudi koje to ne uzrujava naročito, pomirili su se davno vjerojatno s time da od rokenrola nema kruha. Malo je vokal bio pretih ovom prilikom, to je jedina zamjerka. A pogotovo u prvom redu u kojem, htio ne htio, na njihovim koncertima uvijek završim pošto me poput magneta privuče ta čista iskonska rock vibracija. Znajući što se sve danas prodaje pod rock, Melomeni kao jedni od posljednjih Mohikanaca prave garažne furke imaju svetu dužnost nastaviti svirati još 50 godina, ili barem dok ne umru. Odsvirali su nam petnaestak pjesama, dokazali da im stvari s EP-a uživo zvuče još i bolje, te nas dakako počastili i s kojom obradom. Mene je najviše razveselila ona Cock Sparrera. Kvocijent gibanja u publici je bio na prilično onižim granama svo to vrijeme, ali ako ništa barem su svi pristojno pljeskali kad je za to došao čas. Za slučaj da vas je ovaj moj odlomak uspio uvjeriti kako su Thee Melomen nešto što valja vidjeti čim prije, neka uđe u zapisnik informacija da ih se prije ljeta može uloviti još na izvrsnom besplatnom Huševanju sutra u Krapini (organiziran je i autobusni prijevoz iz Zagreba, povratna karta samo 30 kuna) s Pipsima i Mr. Albinom.

Pauza između bendova je kraćena skokovima u neobično kompaktno grmlje na platou NSB-a, a onda su iz prizemlja doprli zvuci surfa. I to kakvog! Inače, članovi Mullet Monster Mafie su i prije svog nastupa plijenili pozornost puka u klubu svojim tetovažama, dlakavošću, te karakterističnim modnim izričajem. Znate taj osjećaj, ono kad ugledate tipa kako ležerno pije pivo u kutu i na prvu sa tisuću postotnom sigurnošću znate da je iz benda kojeg ste došli slušati. Dečkima je ovo inače bila prva postaja na turneji. Sretan sam da je tome tako jer su zbog toga bili dovoljno entuzijastični, nabrijani i ludi da nisu dopustili da ih malobrojnost i relativna statičnost publike indisponira. Dapače, cijelo vrijeme su odašiljali pozitivne impulse (iako se zbog svojih korpulentnih tjelesa i pomao gangsterskog imidža možda i doimaju najdobronamjernijima) i na taj način do kraja koncerta uspjeli u namjeri da stvore pravi mali surf party. Taj se moment službeno dogodio negdje na pola svirke kad smo im svi skupa pokazali svoje oduševljenje urlikanjem koje je trajalo valjda dvije minute. Prilično simpatičan moment. Inače, njihov je surf definitivno jedan od onih koji više naginje na punk stranu, ritam sekcija se nije libila rokati razne hardcore punk pa čak i d-beat udare. No, te dvije gromade od ljudi su ipak samo fizikalci, radna snaga koja stoji iza mozga cijele operacije – omalenog (ili je možda on prosječne visne ali su mi ovi divovi iskrivi percepciju) gitarista. Znači nešto kao braća Dalton iz Lucky Lukea đir, ako me kužite. Taj tip nam je pokazao kako se svira surf gitara, bio je pravi užitak plivati u valovima njegovog reverba. Zaveo nas je samo vještinom svojih prstiju, bez da nam je rekao iti jednu riječ, to je pravi maher. Kad smo već kod verbalnog dijela, za to je bio zadužen bubnjar. Prilično oduševljeno nam je on nakon svakih par pjesama nešto poručivao, garantiram da nitko nije razumio ni riječ. Iako je po naglasku i intonaciji zbilja zvučalo kao da bi mogao biti engleski. Ništa zato, smješkali smo se i kimali glavama, tako da je sve prošlo u najboljem redu.

Da, to je definitivno najtočniji zaključak. Sve je prošlo u najboljem redu, gig je bio pun pogodak. Samodopadno se promoviram u glasnika svih jučer okupljenih pučana ovom prilikom i odgovorno tvrdim da nam je svima bilo dobro. Zašto nam se ti, cijenjeni za surf i garage zainteresirani čitatelju, nisi pridružio, o tome već teže mogu suditi. Tješim se da ti je umrla mačka, pukla guma na biciklu, ili da si jednostavno zaspao, jer mi je tužno za pomisliti da ne postojiš. To nikako. Želim vjerovati da ti je jako teško što nisi bio i ja ti sad stavljam dodatnu sol na ranu ovim hvalospjevom. Žalim slučaj. Čudovišnim pak mafijašima želim puno sreće u ispaljivanju svojih rafala diljem Europe. Nisam do sad mislio da ću ikad napisati ovu rečenicu, ali izgleda da zbilja sve postoji prvi put. A za neke stvari i drugi. Nadam se da će u tu kategoriju ući i broj njihovih posjeta Zagrebu.