Isra, Malthusian i Altar of Plagues u Čakovcu

Isra, Malthusian i Altar of Plagues u Čakovcu

U posljednje vrijeme Čakovec, konkretnije klub Prostor, postaje sve češće središte underground scene Sjeverozapadne Hrvatske, ali i susjednih zemalja – Slovenije i Mađarske. Tome u prilog ide jučerašnji nastup atmosferičnog blastbeat black metal benda Altar of Plagues iz Irske. Altari na svojoj posljednjoj turneji sa sobom vode bend Malthusian, također iz Irske, a kao domaći support pridružio im se bend Isra.

Iako je termin koncerta pao na sam početak radnog tjedna, u ponedjeljak 30. ožujka, parkiralište ispred kluba popunile su zagrebačke, ljubljanske, varaždinske, koprivničke registarske oznake te je dvorana od samog početka bila poprilično popunjena.

Manični ponedjeljak kroz bipolaran rastroj ambijentalno-eksperimentalnog metala razbio je bend iz Našica – Isra. Članovi Isre djeluju kroz još nekoliko sekta – Prijetvor, Hesperian Death Horse, Go Run Donkey Hot!, Portman, Obad… Već po samom nizu bendova u kojim djeluju članovi da se zaključiti kako se radi o odličnim glazbenicima koji su samim time i postavili visoka očekivanja pošto su novopečeni bend na sceni. Već nakon prve pjesme opravdali su visoka očekivanja odličnim rotirajućim zvukom manifestirajući ga kroz duga zadržavanja na jednom rifu koji daje dojam kao da je bend zapeo u loop i pronalazi način da se iščupa iz njega. Ambijentalnost i atmosferičnost koju produciraju leži u kombinaciji jedne distorzirane i jedne crunchy gitare, koje se probijaju kroz mutan zvuk bas gitare, uz konstantne bubnjarske prijelaze. Iza sebe nemaju niti jedno službeno izdanje, a na YouTube servisu može se naći bootleg njihovog nastupa. Ukoliko se nađete u prilici poslušati ovaj bend – preporuka.

Stilski pod utjecajem najboljeg iz black/death i doom metala, Malthusian je topovski udar morbidnog, prljavog i brutalnog death metala s opojnim melodijama psihotičnog slušnog nasilja. Vokalni raspon seže od uvrnutog tzv. throat growla do bolnih blackened screamova koji se kao jeka probijaju kroz kaljužu disonantnih gitara. Nabrijani i brutalan zvuk benda na samom početku kao da se izgubio te je sve nekako mutno izlazilo, no kako je koncert odmicao izlazni zvuk se ipak uspio bolje izdefinirati. U Čakovec su došli predstaviti nadolazeći EP Below The Hengiform kojeg su u cijelosti odsvirali, a nakon dva EP-ja sljedeći plan im je snimiti kvalitetan LP.

Nakon što su najavili da prestaju sa svojim djelovanjem zbog raznih drugih interesa i obaveza, bendu Altar of Plagues počeli su pristizati ponude kakve do sada nikad nisu. Stoga su odlučili po posljednji put podijeliti svoju glazbu s odgovarajućom publikom, ali s naglaskom da neće biti reuniona te bez posebnih objašnjenja – imperativ je njihovo glazbeno stvaralaštvo.

Priča s Altar of Plagues počinje sredinom dvijetisućitih, koja se manifestira kroz tri albuma – White Tomb, Mammal i Teethed Glory and Injury. Preslušavajući njihove ranije EP-ove kao i novija LP izdanja, ne može ih se isključivo svrstati u kategoriju black metala. Glavna srž zvuka leži na gruboj distorziji, tremolo gitarama, blast beat bubnju karakterističnim za black metal, ali sveukupni doživljaj isprepleten je utjecajima shoegazea i post rocka upotpunjen elektronikom, silovitim urlicima, neobičnim synthesizerima te “zamjenskim” bas elementima (pošto bend u svojoj postavi nema bas gitaru).

Koncert su započeli pjesmom „Mills“ na koju su nadovezali „God Alone“, a publika je svakim tonom, svakim udarcem polako ali sigurno padala u trans. Dvije gitare i bubanj uspjeli su se miljama daleko odmaknuti od prosječnosti te naizgled nemoguće učinili mogućim. Savršena usklađenost, nevjerojatna dinamičnost i iznimna punoća zvuka, publiku nenaviknutu na savršene uvjete je doslovno hipnotizirala. Svaki pokret, svaki ton, svaki trzaj pomno je praćen uz samozatajni smiješak i kimanje glavom. Ljudi su se tijekom pjesama „Neptune Is Dead“, „Twelve Was Ruin“, „Scald Scar of Water“ doslovno okretali oko sebe smješkajući se nevjerojatnoj savršenosti zvuka i izvedbe benda koji po svemu sudeći nakon ove turneje više nikada neće zasvirati. Upravo taj pomiješani osjećaj istodobne sreće i tuge snažno se odrazio na doživljaj čitavog koncerta.

Baš poput sjemena koje se razvilo u nešto više, njihov glazbeni opus i izričaj simbol je tog rasta. Nije bilo dovoljno da se maloj biljci osigura samo svjetlost, nego je za rast bila potrebna vlaga, mjesto i posebna briga. S obzirom na vrijeme, ova biljka postala je veličanstveni hrast. Sezone prolaze, a i kada lišće otpadne veličanstveni hrast ostane stajati. Jak, ponosan, prkosan i odlučan.

Pjesmom „Feather and Bone“ bend se neuspješno oprostio s publikom koja nije prestajala pljeskati do njihovog ponovnog povratka. Za sam kraj odsvirali su „All Life Converges to Some Centre“ koja kao da ocrtava njihov odlazak i tišinu koju ostavljaju nakon sebe.