Jaakko Eino Kalevi isključio KSET!

Jaakko Eino Kalevi isključio KSET!

Prošle subote u suradnji s Velvet Festivalom i Distune Promotionom zagrebački KSET je bio domaćin nizozemskog benda Sofie Winterson i finskog Jaakko Eino Kalevija, koji su, svaki na svoj način, uspjeli isključiti posjetitelje iz dosadne svakodnevice i uvesti u svoj svijet slojevitih melodija i direktnih emocija.

Ovo mi je bio drugi susret s Jaakko Eino Kalevijem. Ovog izuzetnog glazbenika s Hrvatskom od 2017. vežu uspomene na izuzetno pozitivnu atmosferu koncerta na Krku u sklopu Velvet Festivala, kada se nastup priveo kraju s 50-ak ljudi koji su čagali s bendom na pozornici. Zagrebačka publika je možda bila malo stidljivija, ali postigli su jednako dobru atmosferu s pjesmama najnovijeg albuma ''Out Of Touch'' i par starijih singlova.

Druženje s Velvet festivalom u KSET-u počelo je s oko pola sata kašnjenja, sasvim dovoljno da se svi smjestimo uz čașicu točenog. Atmosfera je bila, kako to i običava biti u sklopu Velveta, opuštena i topla. Cjelokupnom dojmu je doprinio s ukusom sređen interijer, palme, sunce u pozadini, dim mašina i disko kugla koja je na momente cijeli ugođaj činila pomalo nadrealnim.

 

 

Publika je surfala valovima indie popa već na predgrupi Sofie Winterson, koji su dojmljivo predstavili svoj materijal. Sofie je, odjevena u minimalističko odijelo boje neba, kao i njeni kolege iz benda, izvela šaroliku setlistu pjesama, od kojih je svaka iduća zvučala drugačije od očekivanog. Pjesme su redom ostavljale dojam kao da ih pjeva neka druga osoba. Ono što je najviše iznenadilo je lakoća s kojom je izvodila neke dionice, ležerno svirajući synth s jednom rukom, koncentrirajući se na emocije koje je odašiljala prema nama. Bez problema je gazila žanrovske granice koje su se pred njom nalazile. Uvela nas je u sanjivu atmosferu, ali konstantno nas držeći na lucidnoj strani, da budemo svega svjesni. Ono čega nisam bila svjesna do pisanja ovog reporta je činjenica da ova glazbenica stiže iz nadarene obitelji, što znači da su joj članovi bendova My Baby i Blue Crime brat i sestre!

KSET se taman napunio do dolaska finske trojke na pozornicu, s novom bassisticom i back vokalom  Jelenom. Koncert su otvorili pjesmom „This World", koja tek u nastupu uživo dolazi do izražaja, a instrumentalna dionica intrigira na prvu. Čak su se ispričali što su nas malo upilali već na početku, a ja sam imala osjećaj da im trebamo zahvaliti na zbilja posebnom trenutku s kojim su otvorili večer. Repetitivni bubnjevi su nas hipnotizirali. Bassistica Jelena je skupila simpatije svojim materinjim hrvatskim jezikom, u pokušaju da popravi sound za sebe i Kalevija, ali i vokalom koji je poslužio kao vodeći za jednu od senzualnijih i energičnijih Kalevijevih pjesama na francuskom, „Macho". Pridobila je pažnju publike, a moglo se osjetiti da se suzdržava od hihotanja, što joj baš i nije pošlo za rukom. Ipak je posebno nastupati pred svojom publikom.

Double Talk“ se istaknula u live izvedbi posebnom gitarskom dionicom na koju jednostavno morate zatvoriti oči. Za vrijeme koncerta sam u nevjerici gledala oko sebi da li je zbilja toliko dobro ili je to bio subjektivni dojam. Bilo je teško pronaći nekoga tko ne pluta s vama na istoj valnoj duljini do koje nas je bend doveo. Više-manje svi smo sa smješkanjem nezasitno plesali, kao da nas je bend pogodio u žicu.

 

 

Mekani vokal Jaakko Eino Kalevija i topli akordi na synthu i gitari nisu toliko revolucionarni koliko pružaju užitak doživjeti ih pojedinačno na posebnoj razini. Imala sam osjećaj da svaka pjesma počinje sličnom melodijom, ali sve kompleksnijim gitarskim i synth dionicama otvaraju se neke nove dimenzije. Dimenzije u kojima svaki od instrumenata posebno opipljiv.

 Bend je publiku na Krku zakinuo za njihov stari hit No End, no u KSET-u se iskupio. Ni mi njega nismo ostavili kratkih rukava. Bio je poprilično razdragan kad su do njega iz publike stigle iste one naočale s kojima je cijeli bend svirao na Krku. Naočale s prizmama, prvenstveno stvorene za ugodnije čitanje u ležećem položaju, Jaakko je koristio za sviranje klavijatura, dok kulerski gleda ispred sebe.

„Emotions in Motion“ nas je odvela putem koji su davno utabali David Bowie i Ariel Pink. Jaakko je počeo privatno svirati saksofon, koji se savršeno ljubi s ostalim instrumentima u njegovim novijim pjesmama. Veselim se novim albumskim izdanjima i idućoj prilici kad možda i puhački instrument nađe svoje mjesto u nastupu uživo. „Night Chef" je svojom jednostavnoșću asocirala na Molly Nilsson,  synthpop glazbenicu sa stockholmsko-berlinskom adresom. Uopće me ne bi iznenadilo da se desi suradnja u budućnosti. Ipak sada oboje žive u istom gradu, a i radili su glazbu sa zajedničkim glazbenicima poput Sean Nicholasa Savagea. Imam osjećaj da bi si baš pasali. „People In The Center Of The City“ je još jedna koja me podsjetila na Bowiea, a njeni lyricsi su baš prigodni. Zamisliš li da se voziš liftom, a na drugoj strani se sretneš s osobom u drugom liftu, pogledi vam se sretnu, liftovi se nađu na istoj razini, a osjećaj senzacije se ne zaboravlja. Tako nekako je bilo kad smo u publici komunicirali pogledima.

Uskuhana prijateljska atmosfera na koncertu me podsjetila na neku kućnu žurku, nečiji malo veći dnevni boravak, prostorija ispunjena dimom i dobrom vibrom, gotovo svi ljudi gibaju svoje tijelo u tom vanzemaljski dobrom zvuku i energiji koju bend tako lako i vješto lansira prema nama, a mi se ne možemo oduprijeti. Jaakko Eino Kalevi nas je poveo u neku paralelnu sadašnjost u kojoj ništa nije važno, osim toga da se prepustimo trenutku u potpunosti. Kočnice koje kao ljudi imamo su postale besmislene i sve što preostane je ples u sinergiji.

 

 

Setliste oba benda su bile žanrovski različite, ali je svaka ostavljala dojam lebdenja po oblacima. Ono kako se najčešće opisuje glazba Jaakko Eino Kalevija kao sanjiva je apsolutno točno i potvrđeno. Prekrasni sanjivi tonovi te uvuku u sebe, pokreću ti tijelo i pružaju osjećaj lebdenja u svom happy placeu. Romantične melodije ti ulijevaju nadu da ono nešto istinski lijepo zaista postoji i zadovoljan si. Prepustiš se melankoliji na trenutak jer te prigrlila u svoju ljepotu.

Svakako jedan odličan synth party na koji bih otišla svaki put bez imalo dvojbe!