Jinxi u Saxu

Jinxi u Saxu

„Na prašnjavoj cesti nemaš blagog pojma što te čeka…”, no s Jinxima je već dobro znano što nas čeka kada uhvate instrumente u ruke i zauzmu mikrofone.

Uzevši laptop u krilo, u “sitnim“ satima pokušavala sam ispustiti dojmove na “papir“, no možda ih je ipak previše ostavila čitava večer da bi mogla napisati izvještaj s koncerta. Dan je svitao, a ja sam izvlačila misli kao iz šešira, kapci su padali, ali nisam odustajala od nauma.

Dakle, Jinxi. Apsolutno oduševljenje. No, nitko nije ni sumnjao. Ne znam kada sam zadnji put prisustvovala njihovoj izvedbi na koju sam imala primjedbu, Jinxi jednostavno znaju što rade i kako to najbolje izvesti i prenijeti vjernoj publici. Da parafraziram jednu od uspješnica- kako me „noć tjera u kvar, a jutro otvara um“ (iako se ovaj put moje jutro ostvarilo u vidu popodneva) ipak 8 sati sna kasnije nastavljam s prepričavanjem svoje sage.

Foto: Sound Report / Jinx

Foto: Sound Report / Jinx

S 20 godina glazbenog staža, Jinxi su svoje nastupe doveli gotovo do savršenstva što se tehničke strane tiče, a i u njihovim međusobnim relacijama je sasvim vidljiv broj generacija koje su odgojili svojim vrhunskim pop repertoarom. Glazbeno su najupečatljiviji saksofon, truba i trombon koji pridodaju neku posebnu čaroliju zvuku Jinxa. Iako tekstualno već na zavidnoj razini i s Yayinim vrhunskim vokalom na čelu, ipak bi, meni osobno, bez puhačke sekcije bili puno manje zanimljivi. Istaknut ću Igora Pavlicu kao jednog od najdražih mi naših glazbenika, a moram naglasiti da se i sinoćnja publika vrlo vjerojatno slaže sa mnom s obzirom da je u više navrata došlo do skandiranja dotičnom.

Dobro raspoložena Jadranka Bastajić Yaya redala je hit za hitom što je publika objeručke prihvatila. Baš svaku stvar su popratili plesom (koliko je to bilo moguće s obzirom na stolove na podiju) i pjevanjem pjesme od početka do kraja skupa s Yayom. Zaista, koncert samo s pravim fanovima, atmosfera bez vrhun(a)ca iz jednostavnog razloga što je toliko emocija u tako malom prostoru držalo konstantu dobrog raspoloženja.

S nastupom su započeli negdje oko 11 te odsvirali dobra dva sata uz minimalne pauze. Večer su otvorili sa sladunjavom „Pored mene“, a nastavili sa svevremenskim hitom„Smijem se“ te blago sumornom „Pravo“ koju je Yaya začinila svojim vještinama na usnoj harmonici. Na set listi se našlo svega po malo, od „Little devil“ s prvijenca na engleskom jeziku Sextasy, preko hitova sa svih ostalih albuma, a najviše su pokrili, ako se ne varam, Second hand. Vratili smo ih i dva puta na bis (nisu ni planirali već otići) te čuli još „Čuvar močvara i trava“ te s „Da smo se voljeli manje“ zatvorili koncert.

Foto: Sound Report / Jinx

Foto: Sound Report / Jinx

 

Dakle, za kraj sam ostavila jedinu zamjerku i ogroman propust organizatora. Stolovi po čitavom Saxu. Visoki i niski i ljudi koji zaista sjede dok im drugi mašu stražnjicama kraj glava. Pa ne znam kojoj je strani to u interesu. Još bi ove visoke u pozadini razumjela, ali nikako ne shvaćam niske stolove u prvom redu te kako ikome može uopće biti gušt sjediti u takvoj situaciji. Ukoliko ste se željeli približiti bendu kako bi ih bolje vidjeli i čuli, najbolja šansa vam je bilo mjesto između 4 stola uz još dvije uživljene duše koje zajedno s vama nastoje ne ozlijediti sjedeću publiku.

Jako me obradovao i plakat koji sam uočila pri samom ulasku u klub- Pipsi 24. i 25.4. na istoj lokaciji, dakle, oduševljenje do neba, ali samo u slučaju da neće ponoviti ovakvu glupost te nam priuštiti pristojni podij preko kojeg možeš doći do šanka bez da zapneš tri puta o nečije stolice, noge ili glave (a da ne možeš okriviti razinu alkohola u krvi).

Za sam kraj bih istaknula kako žalim što ne mogu i večeras prisustvovati “intimnoj ekskluzivi“ te citirala ponovno omiljenu „Sve je u redu“ sa nadom u skoru reprizu – „Reci mi gdje i dolazim na rukama!“

 

Tekst: Andrea Kovač