Placebo u Zagrebu - što stariji, to bolji!
Foto: Placebo @ Zagreb by Filip Bušić

Placebo u Zagrebu - što stariji, to bolji!

Na početku ovog izvještaja moram priznati da sam na jučerašnji nastup išla s dozom skepse pomiješane s ogromnom nadom da će ovaj koncert biti bar nešto bolji od onog 2015. godine. Međutim skepsa se pokazala potpuno neutemeljenom, jer ono što je Placebo jučer priredio rijetko bi koji bend, vjerojatno uključujući i njih, mogao ponoviti.

Kao što je bilo najavljeno, koncert je započeo točno u 20:55 projekcijom pjesme „Every Me, Every You“, (za koju mi je ipak nedostajala i live izvedba), nakon koje je uslijedio kratak video prateći karijeru benda od samih početaka prije 20 godina pa sve do danas. A zatim su na pozornicu, dočekani ovacijama, stigli članovi benda i započeli svoj jučerašnji show s „Pure Morning“. 

Stefan Olsdal / Placebo by Filip Bušić

Prvih je trenutaka  atmosfera bila malo „slaba“, ekipa iz Placeba nije pokazivala neki entuzijazam za jučerašnju svirku  i činilo se kao da bi ovo mogla biti repriza INmusica. A onda kao da je kod svih nas jučer u Ciboni nešto kliknulo, preko „Jesus Son“, „Special Needs“, a zatim i „Too Many Friends“  energija  je postupno rasla, atmosfera postajala sve nabrijanija, a čitava je priča kulminirala (ako se ne varam) odličnom „I Know“. Nakon te izvedbe zrakom su se prolomili pljesak i ovacije u trajanju od nekoliko minuta, a toplinu i osjećaj ekstatičnosti koji je ispunio prostor teško je opisati riječima. Najbolje paralele koje bih za to mogla povući su vjerojatno ovogodišnji koncerti EODM u Tvornici ili Florence na Inmusicu tako da tko je bio, zna na što ciljam. Nešto što se uistinu rijetko može doživjeti. A nije samo publika bila oduševljena, lica članova benda promijenila su izraze od početnog šoka, do smijeha i do očite zahvalnosti i divljenja i možda ih je upravo to potaknulo da sinoćnji koncert „odrade“ tako vrhunski kao što su to i napravili. 

Brian Molko / Placebo @ by Filip Bušić

Molko je ponovno pokazao svoje frontmenske vještine uspostavljanja kontakta s publikom ispričavši nam anegdotu o svom prvom nastupu u Hrvatskoj, a sam je Zagreb prozvao paralelnim svemirom. Mislim da pričam za sve kad kažem da je dobrodošao u naš paralelni svijet kad god poželi. Predstavljeni su i članovi benda, a naravno, uz Molka največi je aplauz dobio „naš“ čovjek, gitarist Nick Gavrilovich.  

Središnji dio koncerta temeljio se na „melankoličnijem setu“, nekima možda dosadnom, no osobno se nikako ne bih složila s tom tvrdnjom. Od, priznajem, emotivnog raspadanja na izvedbu „Without You I'm Nothing“ posvećene neprežaljenom Bowieu, preko „Protect Me From What I Want“,  teatralne izvedbe meni omiljene „Exit Wounds“ pa sve do nježne „Lady Of The Flowers“, nizali su laganice jednu za drugom i čuvali snagu sve dok nije došlo vrijeme za pravi „party“ i poslasticu za uši svih okupljenih. 

Brian Molko / Placebo @ by Filip Bušić

Zaredali su najveće hitove „For What It's Worth“, „Special K“, „Song To Say Goodbye“ i „Bitter End“ koje su i one najumornije digle na noge. Nakon nekolikominutnog predaha i ovacija koje se nisu stišavale, postava benda se vratila na prvi bis i razvalila „Teenage Angst“, „Nancy Boy“ i neizostavnu „Infra Red“. Pokazali su i jasnu poruku gitarom u LGBT bojama i porukom da život nije crno-bijel i da bismo svi imamo pravo biti upravo onakvi kakvi jesmo.

Za drugi bis, nakon gotovo 2,5h odlične svirke, ekipa se još jednom vratila na pozornicu i zaokružila priču s „Running Up That Hill“. Nikome se nije išlo kućama, što su pokazali i Stefan Olsdal i Brian Molko, koji su se nakon koncerta spustili među publiku i pozdravili se sa svojim fanovima. 

Stefan Olsdal / Placebo @ by Filip Bušić

Teško je nakon ovakvog koncerta biti objektivan i pisati o sitnicama koje su možda malo štekale ili visokim tonovima koji su sad već neuhvatljivi. Bitna je činjenica da je Placebo jučer napravio neponovljiv koncert koji bih bez razmišljanja svrstala u jedan od najboljih nastupa ove sezone. 

Placebo @ Zagreb by Filip Bušić