The Tallest Man on Earth u malenom kinu SC
FOTO: The Tallest Man on Earth © Tomislav Sporiš

The Tallest Man on Earth u malenom kinu SC

Prošlu bismo noć u Zagrebu mogli nazvati "švedskom noći". Naime u isto vrijeme su se na dva mjesta u gradu održavali koncerti koje su nam pružili švedski glazbenici. Mogli smo izabrati između The Tallest Man on Earth u kinu SC ili Nordijskog festivala u Vintage Industrial Baru. Ja sam odabrala "najvišeg čovjeka na svijetu" da vidim zbog čega se oko tog dečka diže toliki hype.

Nakon neuspješnog pokušaja da ga se dovede u Šibenik na SuperUho, Kristian Matsson je sinoć napokon održao dugoočekivan koncert u dvorani kina SC. Iako u sklopu turneje putuje s četveročlanim bendom sinoć je nastupio sam, jer je bend imao neke druge obaveze. Za uvod i kao podrška nastupio je Kristianov prijatelj, The Tarantula Waltz. Odsvirao je pet svojih pjesama, ispričao par priča i pokupio pljesak na kraju. Nisam ga nešto puno razumjela ni u tekstovnom, a ni u glazbenom smislu. Ipak, napravio je uvod za glavnu zvijezdu večeri.

Prostor se lijepo popunio publikom pa je tako prvi dio dvorane bio dupkom pun, dok je otraga bilo još slobodnih sjedala. Sam na pozornici, uz  klavijature i gitaru, onako mršav i odjeven sav u crno s crvenim lakiranim cipelama unio se potpuno u ono što radi. Za početak nam je odsvirao obradu od Joan Baez, "East Virginia", nakon koje je uslijedila "Fields of Our Home" i koja je kod publike izazvala jake ovacije. Matsson nas je upozorio da imamo priliku otići jer će svirati samo tužne pjesme, međutim nitko nije ustao i otišao. Još. Naime zbog jake vrućine i zagušljivosti u dvorani, mnogo je ljudi otišlo prije samog kraja koncerta što je bilo stvarno šteta, jer je drugi dio nastupa bio puno bolji i iskreniji.

Nakon "Wild Hunt" i "Darkness of the Dream" bilo je sigurno da će za zagrebačke fanove The Tallest Man on Earth biti odličan koncert. Ponekad se dogodi da vas glazbenik više osvoji svojom simpatičnošću nego možda glazbom. Slično je bilo i sinoć. Unatoč neosporivoj istini da je Kristian majstor za gitarom, nije samo to ono što je držalo sinoćnji koncert. Njegova simpatična pojava, dijeljenje događaja iz vlastitog života s publikom i komunikacija dignuli su koncert na neku višu razinu. Publika je također bila krasna i podupirala glazbenika, "sweet people" kako ju je nazvao Kristian. Jedini mali incident, ako bismo ga uopće mogli tako nazvati, bio je kad je neki dečko sjeo na binu ispred Matssona koji je u tom trenutku prestao svirati zamolio ga da ode. Kasnije nam je objasnio da ga je na jednom festivalu neka cura lovila po pozornici, zaštitara nije bilo i morao se sam nositi s time. Od tada ima traume i ne voli da mu ljudi dođu na pozornicu. Sve pet Kristiane, razumijemo te.

Između pjesama koje je odsvirao izdvojila bih "I Won't be Found" jer je tu zvučao kao onaj stari Kris, zatim  "The Gardener" koju je publika spremno dočekala i "There's No Leaving Now" jer smo tu mogli čuti i kvalitetu njegovog vokala koji često zbog gitare pada u drugi plan.

Za sam kraj je ostavio "King of Spain" i "Dark Bird is Home", te se na zahtjev publike vratio i na bis. Međutim, mnogo ljudi je otišlo u tom vremenu između kraja redovnog dijela koncerta i bisa. Sigurna sam da je to bilo zbog užasne zagušljivosti, a ne zbog Kristiana koji je bio divan. Ima nešto u tom dečku što privlači toliko publike, bilo da je to nešto glazba ili njegov šarm.