Stoner Cojonesa i Sleepa zagrmio u Šiški

Stoner Cojonesa i Sleepa zagrmio u Šiški

Sinoć smo se uputili na mali obećavajući izlet do Ljubljane koji se pokazao kao uspješan pothvat.

Kino Šiška posjetili su velikani Sleep koji su možda ultimativni stoner rock bend na sceni i jedan od začetnika stoner rock scene uopće. Ovaj događaj primamio je sve čije uši cijene stoner pa su se tako okupili štovatelji, ne samo iz Slovenije, već i okolnih zemalja, te nekolicina naših iz smjera Zagreba. Pri dolasku su nas dočekali lagana gužva ispred, ali i unutar Kina Šiške, te žamor raznih susjedskih jezika, često i engleskog.

Kako smo putovali usred radnog tjedna nakon poslova i dnevnih obaveza, na koncert smo stigli negdje malo prije 21h, što znači smo nažalost propustili Cojonese. Toga smo se i bojali zato što je poznato da događanja u Ljubljani uglavnom počinju na vrijeme, za što organizatori i sudionici zaslužuju sve pohvale. Kasnije smo doznali da su Cojonesi svirali nekih 45 minuta i uopće ne sumnjam da su svojim uobičajenim energičnim nastupom taman u najboljoj mjeri razbudili publiku prije polaska na “Spavanje”.

Koncert se odvijao u dvorani Katedrala Kina Šiške gdje sam se naslušala jako dobrih koncerata, što nije ni čudo budući da je Katedrala jedan od najkvalitetnijih prostora za svirke u Sloveniji i regiji. Dvorana je zanimljiva po tome što zbog svoje unutrašnje arhitekture stvara osjećaj nevjerojatne blizine bendu, a isto tako ima savršenu raspodjelu zvuka pa je tamo uvijek gušt odslušati koncert. Nagurali smo se skroz naprijed u drugi i treći red desno da što bolje procesuiramo zbivanja; sat-dva žestine s vremena na vrijeme nikoga neće ubiti.

I eto, nakon kratke stanke, na stage je prvi istrčao gitarist Matt Pike (High on Fire) golih tetoviranih prsa i ruku te je za trbuh prikovao svoju gitaru, a malo zatim pridružili su se basist Al Cisneros (Om) te bubnjar Jason Roeder (Neurosis). Sleep postoji od 90-ih, a karakterizira ih moćan stoner zvuk s prizvucima dooma i metala koji smo sinoć iskusili. Stajali smo ravno ispred legendarnog Pikea kada je odvalio prve rifove na svojoj gitari, dok se u pozadini pored bubnjara smjestio poprilično velik zidić sačinjen od Marshall pojačala. Kad su prvi put zagrmjeli, od jačine su me zaboljele uši.

Publika uglavnom muškog roda izgledala je lagano hipnotizirano već od samog starta, a zvuk je bio kristalan i snažan. Brzo sam se priviknula na glasnoću i prepustila mjuzi. Osvjetljenje je bilo jednostavno - kombinirane su plave i crvene boje reflektora, ljubičasta, a najviše zelena, koje su se na stageu miješale s dimom što je davalo lagano svemirski duh.

Sleepovci su svirali s ozbiljnim licima i takvu atmosferu prenosili su na publiku. Vokali su bili nešto tiši, a dominirali su dugi žestoki stoner rifovi. Nisu puno pričali, a set lista im je uglavnom bila sačinjena od novijeg repertoara, s dozom starog na koje je publika ipak nešto jače reagirala. Odsvirali su 8 stvari u nešto više od sat vremena, a za njih su karakteristične pjesme nešto duljeg trajanja. Čuli smo Leagues Beneath, The Clarity i Giza Butler, a posljednja je bila Dragonaut nakon koje smo ih ispratili ogromnim pljeskom i povicima. Masa ljudi zadržala se na štandu s merchem pa je za dolaženje na red trebalo upornosti.

Svima koji su sinoć ili ranije slušali Sleep zasigurno je drago zbog tog doživljaja. Cojonesima čestitam na otvorenju večeri, a Sleepu hvala na doprinosu stoner sceni i utjecaju na mnoge odlične bendove kojima su bili uzor.