Dobro Dosh Lee u Klub

Dobro Dosh Lee u Klub

Samoproglašeni najgori zagrebački bend ove nas je godine s dvije kolaboracije podsjetio da lokalna scena i dalje uživa njihovo prisustvo. A onda su se odlučili za jedinstveni potez – odsvirati 11 pjesama kroz 11 dana u 11 klubova, a sve za proslavu 11 godina benda.

Bio je ovo 8. dan buke (ako nećemo računati da je koncert u Routu 66 zbog dana žalosti prebačen na 23.11.), a nadam se i najmanje posjećen, jer je bilo ljudi kao dan ranije u Rockmarku, čiji kapacitet ne može ni primiti više znatiželjnika. Svakog dana buke ugostili su (ili tek hoće) još koje zagrebačko ime, pa tako bi i sinoć u okrilju kluba Klub. Kao pravi hostovi večeri, Dosh Lee su svojih 11 numera odsvirali prvi i nastavili dizati atmosferu kolegama. Svoju svirku su počeli s očekivanih sat vremena kašnjenja, možda u nadi za još kojim slušateljem, s obzirom da nas je u tom trenu pred binom bilo možda 10. No, ništa zato, osim što momcima to apsolutno nije smanjilo uživljenost, Ogi i Kralj su se poveli za onom "od slabosti učini prednost" i preuzeli vladavinu nad svakim slobodnim kutkom prostorije do koje im je kabel sezao. Skakutali su kao bijeli zeko opjevavajući istog, valjali se, svirali zubima, a svim svojim glupostima (kroz godine) utkali dušu bendu. Počeli su s "Težak zrak", te posvetivši se više prvom albumu "Velika nepravda na malom ekranu", izveli i "Statisti", "Burek", "Dan za pamćenje" kojem se Ogi radovao kao malo dijete, a i publika je napokon zaplesala. Našla se na repertoaru i druga kolaboracija, "Opasnost vreba", u kojoj se Mikija (iliti slovenskog harmonikaša Mihu) nije moglo baš najrazgovjetnije čuti, no zato je ni sat vremena kasnije dobio priliku popraviti dojam te odnose naših dviju zemalja. No prije njegove objave na pozornici s pratećim "Falšeto" sastavom, trebalo je sagraditi most od funka punka do rapa na harmonici.

Navedena uloga dodijeljena je trešnjevačkim swaggerima, Fetbojsima. Kako ih osobno nisam naročito doživjela ranije, ovo je bio prvi ozbiljni doticaj. Moram priznati da sam bila skeptična, ali mogu reći i da sam se prevarila. Iako me podsjećaju na Bicikliće, samo u reperskom izdanju, Fetbojsi su u svojoj neozbiljnosti ipak stepenicu ozbiljniji, ili su me sinoć zavarali, s obzirom na svega 30-ak minuta nastupa već oko 22.30. Ostavivši sumnje po strani, pred nama su bile tri "asa" bez dlake na jeziku, uvježbanog flowa i kreativnijih beatova od jednog High 5-a što već uživa mjesto na sceni. No, jasno je i da ovim momcima to nije cilj, da se repa zbog gušta, ekipe ili izlike za popit gajbu (koja im zapravo ne treba). Stilom me podsjećaju na Prti Bee Gee do te mjere da čujem čak i srpski naglasak u par navrata, no ne možemo poreći njihov utjecaj na način izražavanja, dinamiku flowa, poneki old school beat.

A onda je uslijedio gost iznenađenja. Hipsteri, pojedite se, nemate pojma kakvu ste ekskluzivu sinoć propustili! Najavljen kao slovenski harmonikaš što dolazi širiti mir, na bini nam se uprizorio Miki Solus trio. Ne samo da smo imali praktički privatni koncert, za 20-ak okupljenih duša, već smo čuli ukupno osam pjesama, sve redom sasvim novih! Jedino što sam imala prilike ranije čuti bio je "Svatovski blues" na zatvaranju prošle sezone Akustike, kada je Miki tek uzeo harmoniku u ruke i nesigurno barato njome. U međuvremenu joj je odlučio ostati vjeran, a sinoć je pokazao i napredak po pitanju simbioze s istom. Možda je to još jedan "Talent za pizdarije", kako je odrepao u jednoj od stvari, ali ja se i dalje pitam koji će idući instrument priglitii u lovu na inovativnost. Živi bili pa čuli i vidjeli, a Miki nam je možda i bacio hint otpjevavši za kraj kako će odseliti svirat jazz, a do tada drum`n`bass – i nastade kaos, onaj zvučni je l´, za ikakav drugačiji nije bilo materijala, no ne mogu se požaliti, ne. Osim što su me se dojmile nove stvari (izgleda da je izašao iz safe zone ista 4 akorda), neobično mi je bila ugodna ta kućna atmosfera, ništa Tvornica i to. Jedina opservacija što ostadoše za iznijeti vama, dragim čitateljima, je izostanak njihove bolje četvrtine sa saksofonom u rukama, no pretpostavimo zajedno da je one time thing. Zašto su bili gost iznenađenja - hoće bit neki skori zagrebački koncert, nisu htjeli ukrast Dosh Leeu show ili su s novim stvarima željeli prvo ispipati užu publiku, ostaje nam na diskutiranje. No, pročulo se po kuloarima tko je tajanstveni Miha, pa mislim kako nitko nije bio napose iznenađen sinoć – osim dinamičnim svirkama koje su zapečatile jednu zagrebačku srijedu.

Za podvući crtu, treba napomenuti kako je zvuk bio odličan, svih 10 momaka što nam se u različitim formacijama redalo na bini sjajno raspoloženi i usvirani, jedini što je zakazao si ti, osobice što čitaš ovaj izvještaj i ne opraštaš si što si propustio navedeno. No, koliko me god kopkala brojka okupljenih pri ulazu u klub, toliko mi je naknadno bilo drago zbog iste, jer se osjetila bliskost, ljubav, podržavanje. A podržimo momke i dalje, nemojte da glazbeni nadobudnici za 11 godina gledajući dokumentarac (da, u sklopu 11 dana buke snimaju i film) vide prazne redove pred binom, chekirajte preostale dane i zaplešite kao "Povodljiva masa".