Nasty Death u Attack doveo legendarni Incantation

Nasty Death u Attack doveo legendarni Incantation

Bilo je malo drugačije iskustvo vidjeti dvorište Medike ispunjeno death metalcima, a razlog su bili stari deatheri iz New Yorka Incantation i brutalni brazilci NervoChaos. Uz njih su trebali nastupiti i zagrebački Usud, ali ozljeda gitarista je to nažalost spriječila. Neka se ubrzo oporavi, pa da se Usud što prije uhvati pozornice. Ipak, krvi, smrti i Sotone nije nedostajalo jer su gosti odradili izrazito napet koncert.

NervoChaosa se sjećam u drugačijoj postavi kada su svirali prije jedno 7 godina u Osijeku sa Ragnarokom, ali već su me prvi taktovi vratili na to mjesto uz prepoznatljive nabrijane riffove. Postavu od 3 tvrdokorna metalca upotpunila je i gospođa azijskog porijekla čija je persona dala naslutiti da s njom nema šale. Sviralo se užurbano, u korijenu glazbe je punk, ali teže zamaskiran zlim melodijama. Imam tendenciju da mi se sviđa sve što dođe iz Brazila i ovo nije bila iznimka. Još uvijek je opipljiva ona "davna" potlačenost naroda s kojom se čovjek može poistovjetiti i na kraju je najjasnije to da su NervoChaos svaki ton odsvirali iz čistog gušta. Rekao bih da je zbog iščekivanja Incantationa publika bila malo mlaka, pa se i njihova najpoznatija stvar "Total Satan" poslušala u miru. Ponegdje bi se koja tijela bacala ispred benda, gromoglasno se navijalo i brazilci su to znali cijeniti. Nije bilo bisa, ali je zato (meni) kvaliteta nostalgije bila na nevjerojatnom nivou. Brutalna svirka i odlično otvaranje za velikane koji su uslijedili.

Tonovi su se spustili, glazba postala sporija i nešto na šiji bi vam titralo jer mislite da će vas nešto ščepati i odvesti u bezdan. Tako je nekako zvučao Incantation. Iako ne previše razvikan bend, posjeduje svoju jedinstvenu atmosferu koja ih odvaja od ostatka death metal scene i potrebno je sasvim malo toga da vas odvuče u razmišljanja o npr. mrtvačnicama (ili bilo čemu prikladnom/sličnom). Riffovi koji graniče sa doom metalom bivali bi presječeni razarajućim blast beatovima i izrazito prijetećim melodijama, a paralelno bi vam uši proždirao duboki vokal John McEnteea, jedinog preostalog originalnog člana. Iako bi bilo šteta, ne bih im pustio da sviraju na otvorenom jer tama i skučenost još više pojačavaju to zlo kojega imaju na bacanje i koje nemilosrdno dijele. Puno se više skakalo i guralo, vitlalo šakama, rogovima i kosama. Svaki bi vrat bio počašćen imati takvu pozadinu za benganje. U jednom su trenutku rekli da slijedi posljednja stvar, ali nastavili su debelo poslije toga jer se publika nikako nije zasitila. Sve mora doći kraju, pa tako i nastup Incantationa, ali ovakva navala energije mora da je ostavila i najprekaljenije metalce zadovoljnima.