Repetitor - nakon tri dana Zagreb želi još!
foto: Repetitor, credit: Zvonimir Bregeš

Repetitor - nakon tri dana Zagreb želi još!

U četvrtak je Repetitor započeo svoju trodnevnu turneju zagrebačkim klubovima.

Repetitorfoto: Repetitor, credit: Zvonimir Bregeš

Fanovi su mogli birati između Attacka, KSET-a i Vintagea, a neki su vjerojatno otišli i na sve. Nakon što su sva tri koncerta i vikend iza nas vraćam se u četvrtak navečer, na rasprodan koncert u prostorno malen, ali zapravo velik Attack.

Repetitorfoto: Repetitor, credit: Zvonimir Bregeš

Kao predgrupa nastupio je osječki bend Harvo Jay. Ovo ljeto smo ih mogli poslušati na Hoomstocku, a ako ste ih propustili tamo ovo je sad bila prava prilika da ih otkrijete. Mladi, opušteni i zaigrani imaju već svoje obožavatelje koji su u publici bili glavni prenositelji pozitivne energije u prvim redovima. Jedan od obožavatelja se odvažio i zaplesao na pozornici s bijelom papirnatom maskom, koja je nedvojbeno podsjećala na maske koje su prije tristotinjak godina nosili liječnici za kugu. Morbidno pomalo, ali sve se zapravo dobro uklopilo u zezanciju koju je podržavao, ali i vodio sam bend. Zanimljivi i novi, dečki još grade svoj zvuk pa ima tu svega od noise rocka, pop dijelova, glasnih gitara do zanimljive ritam sekcije. Imaju prostora za rad, ali i dobar stav da budu jedinstveni. Dobro su zagrijali publiku za nadolazeći Repetitor i podignuli temperaturu Attacka za nekoliko stupnjeva.

Repetitorfoto: Repetitor, credit: Zvonimir Bregeš

Drugi je dan u KSET-u Repetitor ugostio Makarski rock'n'roll bend spiridon dok su na samoj završnici nastupili beogradski psihodeličari Dogs of Cavala.

foto: Repetitor, credit: Zvonimir Bregeš

Spomenuta temperatura se uskoro pretvorila u vrućinu kako se prostor sve više punio. Izraz „ko sardine u konzervi“ odlično opisuje stanje koje je nastalo u publici svake večeri turnej. Neki, nažalost, nisu uspjeli ni ući. Kad su Boris, Milena i Ana-Marija stigli na pozornicu znoj se već cijedio s čela, međutim nisam primjetila da je nekima to previše smetalo. Za Repetitor ne vrijedi „ovaj puta biću bolji sada krećem ispočetka“ jer su oni meni uvijek odlični. Imam osjećaj da svaki puta za njih pišem sličan izvještaj. Možda jer nisam bila ni na jednom njihovom lošem koncertu. Svaki puta znam da će Vlastelica podivljati, Cupin razvaliti na bassu, a Milutinović na bubnjevima. Tako je bilo i ovaj puta, a vjerujem da je to predosjećalo i pedeset posto publike. Svi znamo kako će biti, ali svi ih idemo slušati ponovno jer želimo to nešto opet i opet. Boris je u jednom trenu završio u publici (pomalo očekivano), mlada ekipa je uživljeno plesala i pjevala – živjelo se u trenutku i atmosferi. „Jataci“, „Devojke idu u Minhen“, „Ako te ikada“, „Gde ćeš“ samo su neke od pjesama koje su izveli u svom i ne tako dugačkom nastupu. Možda je i njima trebalo da udahnu svježeg zraka. Ipak smo dobili traženi bis na kojem su nas počastili još „Suženim snovima“, a sa „Sve što vidim je prvi put“ se oprostili od Attacka. Što reći o Repetitoru, a da nije već izrečeno. Svatko tko je željan dobrog i glasnog koncerta, odlične atmosfere i plesa otići će na njihov koncert i neće mu biti žao. I onda će otići ponovno.