Hladnoća, magla, mrak, Arsta, Namet i Rivers Run Dry u Attacku
Foto: Arsta, autor Kozilek Đaković

Hladnoća, magla, mrak, Arsta, Namet i Rivers Run Dry u Attacku

Nakon dvodnevne punk veselice, Medika je bila poprište jednog underground koncerta i velike količine magle. Što se tiče ugođaja, pogođen je, ali zbog bolesti pjevačice, Strafplanet nažalost nije svirao. Iako je posjećenost bila mala, tri su se benda borili brzom svirkom protiv promrzlih prstiju.

Prvi na redu bili su zagrebački Namet, a upoznati ih možete i preko intervjua na našem dragom portalu. Nakon uspješnog koncerta u splitskoj Kocki, Namet je ponovno počastio zagrebačku publiku svojom mračnom i agresivnom glazbom.
Koncert su otvorili pjesmom "Face of War", a slično ozračje se širilo tijekom cijelog nastupa. Iako sam već nekoliko puta bio na Nametu, iznenađuju novim materijalima koji svoje korijene imaju u glazbi poput Behemotha, Tragedya, švedske škole melodic death metala te općenitog zvuka kaosa i tame. Našlo se manjih problema s mikrofonom, ali ništa nije moglo zaustaviti stroj poput Nameta da uvede publiku u svijet straha i užasa. Imali su jako energičan nastup unatoč hladnoći, koja kao da im je samo punila baterije za još. Postojale su manje praznine, naime, bubanj nije bio u potpunosti ozvučen (činele su nedostajale najviše), ali doboš, pedala i naravno sve gitare su neumorno probijale zrak i punile prostor slatkom distorzijom. Vokalni dio, sličan Nergalovom (Behemoth), dobro se probijao kroz zid zvuka, ali najpamtljiviji su bili dijelovi kada bi se pjevač prebacio na razarajući i visok scream. Sad već utrenirani, Namet je preletio svoju set listu bez milosti, a zaključio nastup obradom Toxic Holocausta "Nuke the Cross". Nešto se šuška i o albumu do kraja godine...
Nakon zagrebačkih koljača, na pozornicu su se popeli mladi Karlovčani Arsta. Blackened crust kvintet propustio sam na njihovom nastupu s Red Apollom također u Attacku, a uvjerio sam se da je to bila pogreška. Arsta su ove godine snimili dva albuma, "Isles" i "Lo-fi Demo" u kojima kombiniraju klasičan zvuk black metala sa grindcore elementima. Stvar šljaka nevjerojatno uživo, a pokoji izlazak iz ritma je i više nego oprostiv. Spoj tragedije i drame black metala neobično dobro paše uz već spomenute grindcore dijelove koji su graničili sa pornogrindom. Iza masivnog zida zvuka, bubnjar je jako dobro i originalno riješio problem spajanja žanrova. Red blast beatova, red klasičnih tupa-tupa ritmova i ukusnih ispuna. Velike pohvale radi odlične kohezije koje stvara. Pjevač je počinio moju najveću boljku što se tiče nastupanja, a ona je okretanje leđa publici. Dosta se izgubilo na komunikaciji, ali si je pjevač u svom zadanom prostoru dao oduška i letio vamo tamo. Svojim dramatičnim nastupom htio je publici približiti nekakav weltschmerz, tugu i ludilo, a ne mogu reći da nisam suosjećao. Sami vokali odlično su kompletirali glazbu. Pakleno duboki i grleni, savršeni za ovakav spoj glazbe. Vjerujem da su zadovoljili mnoga ekstremna uha, moja sigurno jesu. Veselim se ponovnom susretu.
Headlineri večeri bili su mađarski kvartet Rivers Run Dry te otvorili svoj nastup odličnim stoner uvodom. Iza sebe imaju EP album iz 2009. godine, a također splitove s bendovima Boredom, Tyrannicide i Drip of Lies. Glazba se većinom bazira na brzim dijelovima, nisam siguran što bi Rivers Run Dry rekli za sebe, ali ono što se širilo iz njihovih ruku/nogu/grla bio je i više nego ugodan Death'n'Roll. Ponegdje bi se našao sporiji stoner dio koji je radio dobar kontrast ostatku glazbu i dopuštao dramatičnost. Jedan od gitarista imao je ulogu glavnog vokala dok su se ostali ubacivali po potrebi i guštu. Vokali su bili jako sirovi i još više učvrstili taj Death'n'Roll ugođaj. Pjevač se nije udaljavao od sirovog screama koji je dosta podsjećao na vokale Jeffa Walkera (Carcass). Pobliže bi ih opisao baš kao Carcass bez previše melodija, hardcore koji zavidi death metalu. Naravno, sve je to pomiješano i preliveno crustom, ali daleko od toga da zvuči nepovezano. Mnogo pažnje je posvećeno toku pjesme i kako se ona raščlanjuje. Svaka stvar zvuči smisleno, nema nabacanih dijelova, a uz sporadične melodije cijela stvar je jako lijepo zaokružena. Uzeli su i trenutak kako bi progovorili o aktualnim problemima u svijetu i prenijeli pozitivnu energiju na publiku. Rivers Run Dry imali su jako dobar nastup te su idealan konac ove večeri.
Bilo bi sjajno kada bi Strafplanet uskoro posjetio Hrvatsku i počastio nas s malo powerviolencea, a dotad nadajmo se da će bolest pjevačice biti kratkotrajna. Otkaz nastupa bio mi je malo razočarenje, ali bendovi koji su nastupali bili su kvalitetom i više nego dovoljni da napune čizmice odličnim underground ritmovima. Iako ne tako posjećen, ugodne atmosfere i zlih riffova nije nedostajalo.