Laura Gibson u Klub.-u oduševila okupljene

Laura Gibson u Klub.-u oduševila okupljene

Američka kantautorica i multiinstrumentalistica, Laura Gibson, u srijedu je u solo izdanju napunila zagrebački Klub. i ispričala svoju priču o ustajanju iz ruševina života i pepela publici koja je s empatijom u tišini upijala stihove.

Laura Gibson za mene je bila nepoznanica do svjetskog dana voda i koncerta u zagrebačkom klubu Klub. Njeno ime ostavlja dojam kvalitetne izvođačice kojoj se jednostavno mora pružiti prilika. Privukla je stotinjak znatiželjnika i obožavatelja već na prvoj pjesmi i započela koncert s pristojnim kašnjenjem od jedne akademske četvrti.

Predstavila se publici pjesmom "Damn sure" s novog albuma Empire Builder. Pošlo joj je za rukom zanijemiti sveprisutne. Zadnji koncert kojem sam prisustvovala u takvoj tišini je bilo na NLV u Varaždinu. U takvim trenucima se razvije strahopoštovanje pred talentom i osjećajima glazbenika. Ukazala nam je na to da ništa nije sigurno pa tako ni ljubav u koju se kunete. Lauri se život iz temelja promijenio kad je napustila svoju "comfort" zonu odselivši s Istočne obale SAD-a na Zapadnu u New York, ostavivši iza sebe dugogodišnjeg dečka, obitelj i prijatelje. Taj događaj je bio prekretnica u njenom životu. Tih par dana imala je vremena razmišljati o životu, propitkivati svoju savjest, što je zajedno s opisima krajolika i unijela u svoje nove pjesme. Čak je i novi album nazvala po vlaku kojim je putovala. Krenula je na studij, međutim tamo ju je zadesila nesreća. Ostala je bez doma, imovine, instrumenata, svih svojih pjesama i skica iz rokovnika za svoj novi album kad je cijela zgrada u kojoj je živjela izgorila do temelja. Život je izgradila iznova i došla nam ga ispričati. Tragedija ju je inspirirala za album Empire Builder koji je prožet samostalnošću, očajem, samoćom, vezama i nadom. Pisanje pjesama pružilo joj je mogućnost da na neki način spasi i transformira svoj život.
Koncert je nastavila s nizom novih pjesama. "The cause"  osvaja na prvu. Poprilično je ritmična.  Kad ju slušate stavili biste ruku u vatru da ste ju već negdje čuli. Isto vrijedi i za "Not harmless". Jednostavnim pokretima prstiju preko žica je perkusijom nadomjestila bubnjara što je doprinijelo dramatičnom efektu u tematici o prihvaćanju vlastitih mana. Slušajući Lauru osjećate se kao voajer s obzirom na intimu koju iznosi. U "Empire builder" je iznijela svoj pogled na dugogodišnju vezu s dečkom kojeg je ostavila zbog zahlađenih odnosa, ali i da pronađe samu sebe koju redovito izgubi kad se za nekoga veže. Sjajno je prikazala anksioznost u iščekivanju poziva i odobrenje svoje odluke od strane osobe koju je najviše voljela. Pronašla je način kako da se nosi s nesavršenom vezom, a to je da izbjegne cijelu situaciju i odseli u New York u potrazi za sobom i boljim životom. Međutim borbu s tim pitanjima je ponijela sa sobom i njenu rastrganost možemo osjetiti u pjesmama.

"The search for dark lake" je otpjevala u tako visokim tonovima da steknete dojam da ju pjeva neka ptičica. Razmišljanja u šetnjama New Yorkom kao i nesigurnost u donešene odluke smo bolje razumjeli u "Louise". Šarmantna " La Grande" s predzadnjeg albuma je u meni budila asocijacije na Lovely Quinces. U jednom trenutku koncerta me Laura zavarala i pomislila sam da se radi o coveru pjesme iz filma Juno, naime "Two kids" je u više navrata zazvučala kao "Anyone else but you", ali se nastavlja u drugom ritmu. U svakom slučaju odskače od ostatatka repertoara svojom pozitivnošću, odiše slobodom i ljubavnom srećom kao i pjesma "Fire". Divan opis promjene godišnjeg doba i završetka jedne veze je otpjevala u pjesmi "Sleeper",s drugog albuma. Nikad ju ne bismo nikad čuli da nije bilo uplakane duše koja ju je zamolila da otpjeva upravo tu pjesmu na njenoj europskoj turneji. U "Funeral song" nas je uvukla u sprovod ljubavne veze, o čijem raspadu bi  i zidovi pričali da mogu. The last one je imala ono nesto "oldie goldie" u sebi. Rastrgana između osjećaja proučava razliku između sebičnosti i ljubavi. Stihovima  "I cannot keep myself from stumbling back to you" je privela svoj nastup kraju.

Njeni stihovi pričaju priču o usamljenosti, putovanjima i konstantnoj potrazi za odgovorom na životna pitanja. Iskustva koja je doživjela prikazuje na interesantan način. Laura je skromna i ranjiva, ne srami se pokazati svoje slabosti, ali je istovremeno snažna. U svemu pokušava naći nešto dobro i nastoji ne izgubiti sebe. U Klub.u se stvorio red za njene ploče, što samo za sebe govori koliko je doprla do srca zagrebačke publike. Izgleda da je sa svojih 15ak pjesama o ruševinama svog života uspjela izazvati empatiju slušatelja i pronaći recept za stišavanje žamora na minimum.