Čudni Leprous i njihovi još čudniji nordijski prijatelji

Čudni Leprous i njihovi još čudniji nordijski prijatelji

Pred sam kraj ljeta ponovno nas je odlučio posjetiti avangardni sastav Leprous. Dok su prošli put bio predgrupa Devinu Townsendu, ovog su puta baš oni bili glavni dio, a ne preludij. Popraćeni bendovima poput 22 i Agent Fresco, ovog petka u Močvari priuštili su nam dobar alternativni provod.

Za zagrijavanje je solidno poslužio 22 sa svojom eklektičnom mješavinom žanrova, među ostalim prog rocka i popa. Bilo je dovoljno energije i entuzijazma da privuku i solidan broj publike koja je inače ležerno sjedila vani i pijuckala. Cjelokupnom dojmu nije škodilo ni solidno ozvučenje.

Nakon njihovog (relativno) izravnog zvuka, Agent Fresco je preokrenuo sve naglavačke. Prog rock, alt rock, math rock, sve to bilo je upakirano u kombinaciji s vrlo zanesenim falsetom. Kakogod se zvao njihov stil, funkcionirao je. Na ovoj su turneji isprobavali i novi materijal pa su stari obožavatelji imali priliku čuti i još neobjavljene stvari. Ozvučenje je bilo dobro, iako su bubnjevi mogli biti tiši kako bi i ostali članovi došli do izražaja. Unatoč tome, ovacije publike dale su do znanja da joj to nimalo nije smetalo.

U posljednju trećinu večeri ušli smo uz vrlo dramatični folk uvod Leprousa – jer što je metal bez barem malo dramatičnosti? Započeli su furiozno s početnim stvarima s posljednjeg albuma „Maline“. Dinamika uživo bila je mnogo bolja nego na albumu koji je na trenutke zvučao prigušeno i plastično. Nažalost, sličnu usporedbu nije moguće povući glede samog zvuka. Kao i u Tvornici, i u Močvari tonac nije uspio ovladati niskim tonovima pa je ozvučenje na trenutke bilo osjetno zaglušujuće. S vremenom se to donekle i popravilo pa smo u stvarima poput „Foe“ i „From the Flame“ mogli mnogo bolje uživati. Osim toga, nema se što drugo za prigovoriti. Repertoar je tekao skladno i bez ikakvih problema. Tempo – a i entuzijazam publike – postepeno je rastao tijekom cijelog koncerta pa ne bi začudilo da je publika do kraja nastupa ostala bez daha – kamoli sam bend. A kad se prašina slegnula, nitko nije mogao ostati ravnodušan.

Uz neka više i neka manje poznata imena, koncert je prošao vrlo zadovoljavajuće. Posjećenost je bila i više nego dobra, stoga dečki iz Norveške i s Islanda mogu itekako biti ponosni na se. Idući se put možemo nadati još većoj publici. Kao i većem prostoru.