Levitation Room u Močvari - vremeplov u šezdesete

Levitation Room u Močvari - vremeplov u šezdesete

Kao što sam i obećao, ima da vam napišem report sa svakog izdanja Kalifornijske jeseni u Beat Cityju. Nakon Cool Ghoulsa, koji su obilježili početak prezentiranja gradske koncertne jesen/zima 2016 kolekcije, druga Močvarna revija je pripala Levitation Roomu, bendu sastavljenom od četvorice mladića koji su toliko šezdesete da se doima kao da su iz nekog šezdesetog svemira u kojem šezdesete ne samo da još uvijek traju, nego su i još šezdesetije od naših šezdesetih.

Imao sam, jadna li mi majka, gadnih problema s biciklom jučer uvečer. Nikako ga nisam uspijevao dovesti do voznog stanja. Ta činjenica ne samo da je imala iznimno destruktivan učinak na moju inače blagu i pitomu ćud, već mi je uzela i jako puno vremena. Istog onog vremena, jel', koje je bilo predviđeno za pedaliranje do Močvare kako bi se na koncert stiglo na vrijeme i ispratilo predgrupu. Koja se inače zvala Dog's Beach. Prilična nepoznanica, prvi službeni koncert im je ovo bio. Što da vam više kažem, osim da koga god sam pitao za dojmove, svi su rekli da su bili jako dobri. Imali su neke lude maske i svirali su surfom natopljenu laganu instrumentalnu psihodeliju, tako ide priča. Sad mi je u biti sinulo da sam svjedočio tom značajnom trenutku kad je ovaj nastup bio dogovoren.

Dog's Beach © Marina ŠtefančićDog's Beach © Marina Štefančić

Nakon Cool Ghoulsa sam prilikom uriniranja u WC-u kluba začuo organizatora Vjerana kako govori nekom momku da nema pojma tko je on ni kako mu se zove bend ali da što se njega tiče mogu svirati s Levitation Room i raditi plakat za gig. Ostalo je povijest! Dobro, naravno da pretjerujem, ali činjenica je da im gig koliko se da primijetiti nije prošao nezapaženo. To je vjerojatno dijelom zato što su članovi Artu Ditu kolektiva pa su doveli ostatak članskog ljudstva (može i ljudskog članstva) da malo popuni prve redove i diže atmosferu. To se ispostavilo super potezom, nekako je cijele večeri vibra bila iznadprosječno pozitivna i poletna, gotovo pa razgaljujuća. Da sam ih uspio uloviti, možda bih sad opet, kao i na nedavnom primjeru Marka i Darka, tvrdio da je predgrupa zasjenila headlinera. Budući da nisam, mislim da sad već stvarno previše tipkam o njima.

Dog's Beach © Marina ŠtefančićDog's Beach © Marina Štefančić

Levitation je Room iz Los Angelesa. Postoje četiri godine, a ovo im je prva europska turneja. I prije nego što su odsvirali sam bio sretan što im je jedna od točaka na turneji naš Zagreb, sad sam još sretniji. Četvorica mladića koji se do stvarno besramne, gotovo pa parodiji ravne, razine furaju na šezdesete. Odjećom, frizurom, obućom, gestom, mimikom i, naravno, muzikom. Svime, apsolutno svime. Netko tko po defaultu ima nešto protiv takvog neskrivenog idealiziranja neke epohe bez ikakve želje da se u istu unese nešto novo, posebno i jedinstveno, taj bi vjerojatno jučerašnjim koncertom ostao razočaran. Sva sreća pa se čini da takvih tamo nije bilo. Ili, ako i jest, odlučili su zažmiriti na oba oka i prepustiti se bezbrižnom šarmu ljeta ljubavi.

Dog's Beach © Marina ŠtefančićDog's Beach © Marina Štefančić

Od energičnih plesnih poskočica do nježnih balada, Levitation Room nam je prezentirao zavidnu razinu talenta za skladanje i aranžiranje neodoljivo slatkih psych pop/rock stvarčica koje tako plastično prenose tu emociju od prije četrdesetak godina da se čovjek počne osjećati nostalgično za vremenom koje nikad nije ni doživio. Dečki su, to je sasvim sigurno, jako puno te muzike gutali. Sve, od 13th Floor Elevators do The Byrds, pohodili su svaki sat predavanja i položili školu s izvrsnim ocjenama. Dostojni su nositi psych stijeg. Bajdvej, nije to ona vrsta progresivne psihodelije koja nas pokušava impresionirati beskrajnim instrumentalnim nadmudrivanjima. Ne, ovo je kompaktna, melodična i pjevna beatlesoidna psihodelija za lagano tripanje uz šetnju gradom. 

Levitation Room © Marina ŠtefančićLevitation Room © Marina Štefančić

Odličnoj ukupnoj ocjeni je pridonio i sound. Dečki su se nešto ispočetka bunili na njega, ali ja moram priznati da je meni sve zvučalo točno onako kako je trebalo, groovy i lagano mutno. Kako imaju samo jedan album zasad, problemom se ispostavilo to što nam nisu imali što puno za odsvirati. Prvi bis su okončali nekom naglašenom ritmičnom hipnotičkom stvarčinom, i rasplesana gomilica je htjela još. Oni „još“ nisu imali pa su se vratili i to nam iskreno rekli. Oprostit ćemo im to, pod uvjetom da navrate opet. A iz opuštenih razgovora u zapozorju (u koje, ako ste na koncertu Beat Citiyja, slobodno možete doći nešto čalabrcnuti) se čini da je to sasvim moguće. Ljubav je obostrana, kliknuli smo si s ovim ljudima. Bilo je od početka jasno da su mnoga srca u publici otvorena i sprema biti zavedena, Levitation Room su imali relativno lagan posao. I rutinski su ga bez greške obavili, svaka im čast. Meni su još više porasli u očima kad su bez razmišljanja prihvatili poziv da se ide penjati na luk Hendrixovog mosta, kao da je to nešto savršeno normalno. Kuleri. Spletom okolnosti se taj pothvat ipak nije odvio, ali ništa zato – eto im još jednog razloga da nam se vrate čim prije.

Levitation Room © Marina ŠtefančićLevitation Room © Marina Štefančić

Od dva dosad održana kalifornijska jesenja koncerta u Močvari, oba su zadovoljila, ali su Levitation Room definitivno ostavili još bolji dojam nego Cool Ghouls. Sljedeće su L.A. Witch, jedanaestog dana u studenom. Ne bi bilo pametno propustiti.