Yo La Tengo's own little corner of the world

Yo La Tengo's own little corner of the world

Sinoć su u Pogonu Jedinstvo nastupili američki Yo La Tengo u sklopu promocije svog posljednjeg albuma „There's a Riot Going On.“

Koncert je počeo gotovo na vrijeme instrumentalnom „You Are Here“ i polako nas uvodio u Yo La Tengov malen komadić svijeta. Posve opušteni i neopterećeni, supružnici Ira Kaplan i Georgia Hubley te basist James McNew stvorili su na pozornici vlastiti maleni kozmos i nisu marili ni o čemu drugome. Tipično za bend koji, kako sami kažu, svira najprije i prvenstveno za svoj gušt, a onda je u redu ako slučaj navede da se svide i publici. Zagrebačkoj su se svakako svidjeli. Najveći fanovi napravili su gužvicu od sredine dvorane prema naprijed i stopili se s mekim melodijama koje su odzvanjale Jedinstvom, u potpunom miru.

Koncert je bio podijeljen u dva dijela, od kojih je svaki trajao sat vremena i između kojih je bila pauza od petnaestak minuta. Prvi dio, nježniji, atmosferičniji, sav nekako mekan i blag, lagano je njihao publiku uz melodije „Forever“ i „Ashes“ na kojoj je James zasvirao na kontrabasu. Prvi veliki aplauz i ovacije dobila je „Tears Are In Your Eyes“ koju su u duetu izveli Kaplan i Hubley, s McNewom na bubnjevima. Emotivna izvedba „Suza“ pokrenula je lavinu emocija onih najsenzibilnijih tamo. Ira se tada prvi puta obratio publici našalivši se kako su dan prije ostavili puno grafita po gradu kako ih ne bismo zaboravili. Ovacije nisu izostale ni na „Black Flowers“ koju je otpjevao James McNew, a potom je uslijedila i „Deeper Into Movies“ kojom je i završio prvi set.

Drugi dio bio je potpuno kontrastan prvom, s glasnim gitarama i instrumentalima koji su probudili neku divlju zvijer unutar benda. Započevši s „Out of the Pool“ Kaplan je na momente svirao zvečke pa uzimao gitaru kojom je parao uši distorziranim melodijama i tako u krug. Skladba kao da je imala dva lica, od kojih jedan nadopunjuje drugi i definitivno je bolje zvučala sinoć uživo nego inače na albumu. Georgia nas je potom počastila svojim vokalom na „Little Eyes“ koja je uživo bila živahnija, glasnija i brža. Cijelo vrijeme bend je s lakoćom mijenjao pozicije na instrumentima pa su tako „Shades of Blue“, „For You Too“ i „Autumn Sweater“, od kojih je potonja dobila najveći urlik publike, bile izvedene s neprestanim rotiranjem na pozornici. Polako se približivši kraju s „Nothing to Hide“ za sam kraj su ostavili „I Heard You Looking“ koju su poglasnili i produžili na preko deset minuta. U sjećanju će nam definitivno ostati scena u kojoj se Kaplan krevelji s gitarom i maše njome zrakom dok ga McNew ležerno i posve mirno promatra na svom basu.

Koncert u dva seta je dao savršenu sliku benda onima koji ga tek žele upoznati. Yo La Tengo u jednom trenu isporučuju prozračne i meditativne melodije, a u drugom Kaplanova gitara vrišti i putuje prema distorziranim tonovima. Tu je i taj neizostavan utjecaj Velvet Undergrounda. U prvom dijelu svi čekamo „Pale Blue Eyes“, a u drugom je došla „Sister Ray“.

Yo La Tengo su sastav koji drže svoj respektivan status u indie zajednici više od tridesetak godina. Uz petnaest albuma iza sebe, velik broj obrada i dijela filmske glazbe njihov eklektičan glazbeni stil teško je jednostavno opisati. Ono što su nam sinoć dali bilo je i emotivno i prekasno, ali i glasno i bijesno. Koncert je bio odličan od početka pa do samog kraja kada nas je Georgia, s uspavankom „Dreaming“ (Sun Ra), mirne i zadovoljne poslala svojim domovima.