Solidni Youth Avoiders u Močvari

Solidni Youth Avoiders u Močvari

Ovog je ponedjeljka u Močvari nastupilo čak pet bendova. Najvažniji od njih, prvi među nejednakima, bili su Youth Avoiders. Vašem je izvjestitelju još otkad je prvi put čuo da se ovi pariški pankeri vraćaju na mjesto zločina (a bilo je to objavljeno u najavi onog izvrsnog Rixe giga u Medici) počela toliko intenzivno curiti slina da sam uzrokovao podizanje parketa u sobi. Mislim, u najavi je ovog koncerta pisalo da su Youth Avoiders jedan od ponajboljih punk bendova današnjice, i ja se s time definitivno slažem. Vlasnici su opasne formule za kombiniranje nevjerojatno catchy i hardcore stvari, malo tko je obdaren takvim talentom. Možete pretpostaviti, od giga sam očekivao puno. I imam dojam da nisam bio jedini, nekako je solidan šušur vladao, činilo se da svi jedva čekamo da nas unerede kao onomad u Grey Roomu. To pričam o tjednima prije koncerta, sam događaj je otpočetka nekako odavao drugačiji dojam, nedostajalo je hektopaskala te večeri u zraku na nasipu.

Vidite već kamo ovo slijedi – očekivanja i nadanja se nisu do kraja ostvarila, i cjelokupna će večer moći pobrati tek epitete u rangu od  "solidne" do "prosječne". Budući da o kvaliteti bendova koji nastupiše nema spora, hajdemo potražiti razloge takvom raspletu situacije u nekim drugim faktorima. Ovaj prvi nije ključan i sasvim je diskutabilan, ali drznut ću se ustvrditi da je ovakvom lineupu ipak bolje pristajao Attack od Močvare. Močvaru obožavam i pohodim ju na više nego redovnoj bazi, ali ipak se čini kako ovakve Doomtownove fešte u prosjeku nešto više ocjene poberu kad ih se smjesti u Mediku, ako ni zbog čega drugog a onda stoga što bi tamo ovih stotinjak okupljenih ljudi uradilo solidnu gužvu, pa bi samim time teže izbjegli malo tog ozloglašenog oblika interakcije (od kojeg se ovdje bježalo kao vrag od štapa babe s Gornjeg grada) zvanog fizički kontakt. Zatim, sigurno da bi sretnije rješenje bilo da je koncert, kako je i običaj kad su ovakve priredbe u igri, bio na podu a ne na pozornici. "Hype" je uradio svoje, očito je previše ljudi izražavalo svoje oduševljenje lineupom organizatorima, pa su ovi povjerovali kako će doći cijeli grad, a u tom slučaju pod ipak ne bi bio prikladan. I posljednje, bio je ponedjeljak. Tu se nema što za dodati, jednostavno je bio ponedjeljak.

Eto, sad kad smo to sve razjasnili, pređimo na pobrojavanje sudionika. Prvi je bio bend imena Rules, tvorevina karlovačko-zagrebačka. Rečeno je nešto bilo da je ovo produktivan i koncertno vrlo aktivan kolektiv. Ne znam, meni je ovo bio prvi put da ih vidim. Većinom su to momci iz benda Left to Starve, plus basist i vokal. Vokal koji je cijeli koncert proveo pet metara u parteru, bivajući pritom prilično ekspresivan. Ono, unosio se narodu u lice i naguravao i tako to. Inače ga se sjećam još iz osnovne škole, nisam mu tad predviđao ovakvu karijeru. To s izlaženjem toliko daleko u publiku je dvosjekli mač, koliko god da omogući (pa makar na silu) neku interakciju, toliko i dodatno isprepada jadan usplahireni narod, pa se onda svi maknu još pet kilometara dalje od stejdža i počnu se praviti da ih nema, čisto kako se ne bi, bože sačuvaj i pomozi, doveli u poziciju par milimetara van comfort zonea. Bend inače praši neku varijaciju na američke (ili recimo New Jersey) hardcore bendove, a i po Black Flag tetovaži na ruci pjevača se lako da zaključiti koja je furka. Vidi se da znaju svirati, aranžmanski i tehnički je to bilo možda čak i iznenađujuće kvalitetno, ali nema potrebe da idem toliko daleko da lažem da su zaradili išta više od kurtoaznog tretmana decentne podrške. Navodno se spremaju na turneju europsku, sretan put.

O ne, opet The Celetoids. Druga strana medalje u ovom mom, inače vrlo zgodnom i zanimljivom, hobiju pisanja koncertnih izvještaja, je ta da ponekad trebam po osamdeseti put pisati o nekom bendu. Naravno da sam si tu sam kriv, ali vi mi možete pomoći tako što sad nećete očekivati da se raspišem o Celetoidima s masom nekih novih i uzbudljivih epiteta. Stvarno nisam toliko maštovit. Dakle, ponajbolji punk bend u gradu, doktori shizofreno-rastrzanog garage punk zvuka, ponosni pronositelji radosne vijesti o Kvatriću. Više-manje konstantni u svojim performansama, navikli da od publike ne dobiju nikakvu povratnu informaciju pa si ne dopuštaju da im to utječe na raspoloženje. Uvijek voljni isporučiti svojih dvadesetak minuta garaže gdje god zatreba. Negdje pri njihovom nastupu sam počeo biti svjestan da je puk čvrsto odlučio biti u teškoj depri, ali to me nije spriječilo da se, u društvu rijetkih nadobudnika, dobro zabavim. Meni je ovo bio drugi najbolji nastup večeri, uvjerljivo najviše su mi ubrzali puls od svih predgrupa. Iako u izvještajima kolega Jože i Lee piše ponešto o "novim stvarima" koje su svirali, meni je u sjećanju ostala samo jedna nova, tako da ću ja u svom hladno napisati da su svirali i jednu novu stvar. Mnoga se lome koplja oko toga koliko dugo ovakvi bendovi trebaju rokati, poznajem ljude koji misle da da je 15-20 minuta čisto dovoljno za jedan garage punk bend. Ja se s time ipak ne bih složio, po mom je mišljenju optimalna minutaža najčešće nekih 40-ak, pa se u to ime nadam da će Celetoidsi ubrzo zbilja osvanuti s naramkom novih stvari, pa da recimo jednom i kao headlineri zasviraju. Zaslužili su.

Treći su svirali gosti iznenađenja. Osim tim epitetom, bili su najavljeni i hashtagom #quatrichpunk, čime su sveli mogućnosti na jednu jedinu, jer Celetoids su taman odsvirali, a Modern Delusion se nekako i nije uklapao skroz u lineup. Osim što nisu bili iznenađenje, oni nisu bili ni gosti, jer u Wild Forms gitaru svira Bodega, co-domaćin ove priredbe. Wild Forms su do sad već trebali biti na pauzi zbog selidbe pjevača u Njemačku, ali čini se da je to samo PR trik kojim ove iskusne njuške žele privući pozornost portala i žutih tiskovina na sebe, jer zna se da nema posjećenijih koncerata od oproštajnih. A njima je svaki oproštajni. Šalu na stranu, radi se o novijem bendu iz već opjevane garaže na Kvatriću, koji praši, na opće zaprepaštenje i nevjericu, hardcore punk. Podastrli su nam petnaestak minuta tog svog putra, i mogu vam reći da su zvučali vrlo dobro. Da su normalna vremena možda bi to izazvalo i neko komešanje, ali svi znamo da je teško danas ljudima ovdje (zato se, uostalom, i ide u Njemačku) tako da smo ostali pokunjeni. Bend je inače sastavljen od ljudi s puno iskustva iz raznih relativno sličnih projekata, tako da nema nikakve sumnje da ćemo ga, ostanu li igrom slučaja na okupu, moći na ovakvim konferencijama slušati svako malo. Tad se možda i malo detaljnije pozabavim njihovim izričajem, sad hitam dalje jer primjećujem da već poprilično gubite koncentraciju. Ako su Celetoidsi imali drugi najbolji nastup večeri, onda su Wild Forms tu odnijeli broncu.

Stalled Minds su na zajedničkoj europskoj turneji s Youth Avoidersima. Bend također dolazi iz Pariza, i od najmanjih nogu gaje izvrsne odnose s headlinerima, tako da je to očito bio dovoljan razlog da ih ovi uzmu sa sobom, iako im muzički nisu do koljena. Još jedan možebitni razlog je vrlo pragmatične, ekonomske prirode. Naime, radi se o njima samima, pa su na taj način uštedili mjesta u kombiju. Da, Youth Avoiders i Stalled Minds su gotovo isti bend, samo što ovdje YA vokal svira bas, a gitarist pjeva, pa imaju jednog člana manje. Zadnje mjesto u našem malom natjecanju za bend večeri pripada upravo Stalled Minds, ponudili su nam nekako mlitav melodični garažni punk, uopće nisu došli do izražaja. Čini se da je gitarist u toj njihovoj škvadri odgovoran za tu nešto nježniju i melodičniju stranu muzike, ne bi me iznenadilo da je ovaj bend baš njegova ideja. Ipak, nedostaje mu energije na pozornici, nije to to. Stalled Minds su trebali svirati zadnji, i u biti dobro za njih da nisu. Jer bismo se u tom slučaju većinom pokupili kućama vjerojatno. Ovako smo ih pristojno poslušali, a onda se pripremili na udar.

On se zaista i dogodio, da ne bi bilo nismo znali. Samo eto, umjesto šake u glavu smo dobili umjereno snažan šamar. Bendu se ne može osporiti da su dali sve od sebe, a naročito pjevaču čije je plačljivo izderavanje u pretihi mikrofon rezultiralo s nekoliko desetaka krupnih grašaka znoja na njegovoj faci. U prvom dijelu nastupa me rokao adrenalin i luđaštvo, forsirao sam da mi bude dobro i skakao na sve strane. Onda sam na moment stao sa strane i ustvrdio kako svaka čast svima, ali osjećaj je bio gotovo kao da gledamo live stream koncerta na nekom platnu, nije imalo smisla toliko se uživljavati u nešto što je realno ipak bilo dosta manje intenzivo nego što sam želio da bude. Naravno da su tu opet klučnu ulogu odigrala prethodna očekivanja - da mi bendovi albumi nisu toliko dobri, vjerojatno bih ovo smatrao super gigom. Kako god, odsvirali su pjesme sa svih izdanja, s naglaskom na novije sa Spare Parts EP-a i one s albuma iz 2013. Ne znam jeste li slušali ikad Youth Avoiderse, radi se u biti o punk rocku dosta specifične vrste, onom koji je divlji i kaotičan, a opet vam tako lako uđe u uho da je to milina. Sve smo to ovdje mogli primjetiti u verziji ponešto razvodnjenoj, ali i dalje dovoljno dobroj im ne možemo ništa zamjeriti.

Sljedeće Doomtown okupljanje je na istom mjestu već ove nedjelje, dolazi nam Sievehead. Logika nalaže da nakon jednog ovako osrednjeg giga mora uslijediti jedan izvrstan, tako da bi vam bilo pametno skoknuti tamo tad. Vidimo se.