Začarana Močvara otrkila nove talentirane kantautore!

Začarana Močvara otrkila nove talentirane kantautore!

U četvrtak, 25. listopada Začarana Močvara je potvrdila svoje ime. U sklopu Kantautorskog Festivala Nine Romić čak pet mladih nada je u sat i pol vremena uistinu očaralo publiku, s obzirom da je žamor sveden na minimum.

Pitate se kako je moguće da pet kantautora nastupi u 90 minuta? Organizatori, očito svjesni da se radi o koncertu preko tjedna, a vođeni željom da svim izvođačima priušte jednaku pažnju, a oni koji rade ujutro na vrijeme da odu u krpe, odgodili su početak dok se nije skupilo 60-ak ljudi. Inspirirani karlovačkim Exposure music festivalom, na kojem su izvođači poredani po stagevima u krug i pjevaju pjesmu po pjesmu, odlučili su se za sličan princip u Močvari gdje su se izvođači naizmjence izredali 6 puta. Jedina razlika je što su kantautori u četvrtak bili smješteni u udobne naslonjače, a svjetlosna rasvjeta ih nije pojedinačno isticala u tijeku nastupa. To se istovremeno pokazalo kao mana, ali i pozitivna odluka. Da su se više poigrali rasvjetom, mogla se postići apsolutna posvećenost trenutnoj pjesmi, no zahvaljujući konstantno ugodno osvijetljenoj pozornici dalo se razlučiti emocije na svakom pojedinim izvođaču dok upija pjesme svog kolege, a pred kraj su se pojedinci dovoljno opustili da si međusobno pruže i glazbenu podršku. U tim trenucima se osjećala divna energija i improvizacija koja je samom festivalu pružila jednu čarobnu notu, što je publika prepoznala i nagradila gromkim pljeskom.

Ovogodišnji line up Začarane Močvare sastojao se od čak pet kantautora. Za troje bi se moglo reći da su debitirali na Indirekt Festivalu, a to su Sir Croissant, Ichabod i Nina Bajsić, a dvoje ih je prisustvovalo na Novi Val festivalu u Budvi na kojem se Nina Romić inspirirala za ovogodišnji festival. Svetom trojstvu o čijem talentu se već neko vrijeme priča od uha do uha, od inboksa do inboksa, pridružili su se kantautori Coolio Jack i Lea Šprajc.

 

 

Coolio Jack je probio led indie folkom, prvom pjesmom s njegova bandcamp kanala "Up Late Again" i ostavio dojam osobe koja je u glazbi dugi niz godina. Osjeti se da uživa u žanru koji je odabrao, naglasak stavlja na melodiju i tekst, a na njega bi se vrlo lako mogli navući ljubitelji Jack Johnsona i njemu sličnih izvođača. Ne slažem se s kolegama koji tvrde da nije originalan. Jednostavno je pronašao žanr u kojem najbolje pliva, kao i brojni drugi glazbenici kojima se to ne predbacuje. Imala sam ga priliku slušati u Booksi u sklopu Škrabice, Alen zbilja zna kako uspostaviti dobar odnos s publikom. "Hold You Still", "No Tommorrow", "Crazy Eyes" i "Whisper" su redom njegove autorske stvari na engleskom, koje je izveo bez zamjerke stvarajući u slušatelju slike iz filma "Into The Wild" i sl. Da živi glazbu vidjelo se iz sviranja usne harmonike na nekim svojim pjesmama, ali i spontanom sviranju i tapkanju po gitari dok drugi pjevaju. Međutim, posljednja pjesmu na hrvatskom mu zbilja nije trebala. Da se nije trudio zvučati kao tipična CMC pjesma, možda bi mi više odgovaralo. Coolio Jacka možete poslušati na kanalu Park Sessions, na kojem je više puta osvanuo i Karlovčanin Bruno Šlat.

 

 

Idući na repertoaru se našao 19-ogodišnji Bruno Šlat, kojem je ovo bila prijelomna godina, u smislu nastupanja uživo i otvaranja svijetu. Kad biste zbrojili sav materijal koji je nastao u posljednjih par godina, a naknadno izbrisan, dalo bi se složiti par solidnih albuma. Međutim, njegova samokritičnost, perfekcionizam i ambicije su ga u tome spriječile. Sada je napokon došlo njegovo vrijeme, kada ga mediji doživljavaju ozbiljnije kao mladog čovjeka, koji se pojavio na sceni sa zaokruženim zvukom, pričom, stilom novog projekta Ichabod. Od njega možemo očekivati da će uskoro objaviti album i osnovati bend, ali i da će nas kroz par godina iznenaditi s kompletno novim projektima kao i do sada. U Močvari se predstavio prvim singlom "Never Alone", drugim singlom "We Coul Have Had a Better Time", ali izveo je i svježi materijal s adolescentskom tematikom o prolaznosti teenagerskih dana. Iznenadila me sličnost njegovog vokala s Bob Lindom i coverom kojeg je suptilno podvalio. Radi se o pjesmi "Drifters Sunrise", koja se stopila s ostatkom repertoara bez problema. Slušajući njegove pjesme, često se zapitate jeste li ih već negdje čuli. Country glazba je prisutna u njegovim novim pjesmama, ali je suptilna u odnosu na britanski zvuk koji dominira, dajući na uvid paletu izviđača u kojima pronalazi svakodnevnu inspiraciju, od Jake Bugga do The Kinksa i The Beatlesa. Na kraju je s Ninom izveo improviziranu obradu, među njima se glazbena kemija desila već ovo ljeto na istarskom festivalu i to se itekako osjetilo u live izvedbi.

 

 

Sir Croissantu, aka Igor Božanić, ovo je bio drugi, odnosno treći nastup u Hrvatskoj. Ovom prilikom došao je u pratnji osobe zahvaljujući kojoj je krajem 2016. prvi put nastupio izvan svoje "bandcamp" sobe u lokalnom kafiću rodne Banja Luke. Zahvaljujući tom nastupu, već kao 16-ogodišnjaka pikirala ga je ekipa istarskog Indirekta i proširila vijest o nesvakidašnjem talentu diljem regije, od Slovenije i Srbije do Crne Gore. Sada samo čekamo trenutak da ga nastup kao predgrupa nekom većem bendu ne lansira u sam vrh svjetskih top ljestvica. Stereo Art Magazin je jednom napisao da njegove pjesme ostavljaju svoj eho još dugo nakon slušanja, klize po podsvijesti kao da su oduvijek nekako bile tu. I to je uistinu tako. Slušajući njegovu pjesmu "Johnson & Johnson", kao da spajate puzle svog odrastanja i priželjkujete povratak u slatke muke bezbrižnog djetinjstva naspram sumorne sadašnjosti. Njegove emocije su tako opipljive možda baš iz razloga što je glazba njegov ispušni ventil. Ono čime nas je ugodno iznenadio su dvije pjesme na srpskom, koje sa sobom nose određenu težinu s "tugom na usnama". "Loly", "Gift To Me" i "Braille" su zaokružile njegov nastup. Ono što svih iznenadi kod njega je da tako mlada osoba s toliko pažnje se odnosi prema glazbi, ali i ljudima i svijetu oko sebe. Dio novca od prodanih cd-ova donira udrugama za životinje. Tematika o ljubavi prema životinjam prevladava na drugom EP-u "If I Was A Fish I Would Cry" s kojim će vam se uvući pod kožu ukoliko se već ranije niste susreli s EP-jem "Let Me Sleep"s kojim odvaja na prvu sve koji kliknu play.

 

 

Lea Šprajc nije prvi put u Močvari. U listopadu je još jednom nastupila u Močvari, a prije par godina u sklopu festivala Začarana Močvara. Međutim, ostavila je dojam kao da ju pere trema skrivajući se ispod kape na bini. Koliko sam shvatila počela je glazbenu karijeru s autorskim pjesmama, a tradicijski svijet međimurskih popevki ju je zadesio i potpuno promijenio smjer u kojem je krenula, što je utjecalo i na odabir fakulteta. Uvjerena sam da sam "Baladu Iz Predgrađa" Dobriše Cesarića čula već u izvedbi i same organizatorice festivala, Nine Romić, a Lea ju je i više nego solidno izvela. Zamjeram joj nešto što možda i nije u redu od mene, a to je gdje počinje, a gdje prestaje obrada međimurskih narodnih pjesama. "Dan za nas" se nijansu istakla više od ostalih. Ona je poput Coolio Jacka, pronašla sebe u žanru koji joj odgovara i osjeti se da uživa u tome. A to što se naši ukusi ne preklapaju je nešto o čemu zapravo ne bismo trebali raspravljati.

 

 

Nina Bajsić je u glazbenoj sceni tek početnica, ali očarava gracioznošću od prvih nastupa na Radio Studentu, Indirektu, Tabor Film Festivalu, Botaničaru... Za njenu uvjerljivu pojavu na bini je možda zaslužna njena stara ljubav, dramaturgija. U razgovoru s poznanicima sam zaključila da je Angel Olsen prva glazbenica na koju nas asocira, ali kao da ta originalnost prirodno izvire iz nje same i nije naučena. "No Blessings", "Whishing" i "Johnny" su neizostavne pjesme svakog koncerta, a "He Said" su Coolio Jack i Bruno podignuli na novu razinu, asistirajući na gitari i usnoj harminici. Nina redovito ubaci koju obradu u koju unese cijelu sebe i od nje učini skroz novu pjesmu. Počastila nas je obradom stare narodne pjesme "Spoved (Ak Sem Ti Srčeko Ranil)", s kojom je pokazala da joj leži i materinji jezik. Za kraj je na tonskoj probi s Brunom pripremila "Someday" od The Strokes s čime su nas raspekmezili do kraja.

 

 

Strašno simpatično je bilo promatrati Coolio Jacka kako se bori da ne počne bubnjati na vlastitoj gitari, a za kraj ću ga i citirati; "Riječi prolaze, pjesma ostane". Uživajte u malima dok ne postanu veliki i budite dio novog vala koji ih gura naprijed. Nina Romić je samo jedna u nizu odskočnih dasaka za mlade kantautore, zahvaljujući kojoj u budućnosti među njima nastanu i glazbene suradnje, a iduća odskočna daska možeš biti upravo ti tako da podijeliš divne pjesme s prijateljima.