Jonathan u Saxu
Foto: Jonathan @ Tvornica 2014. © Filip Bušić Photography

Jonathan u Saxu

Još jedna zagrebačka subotnja večer bila je zagrijana ljudskim srcima. Članovi benda Jonathan sinoć su oko 23 i 15, puni ljubavi, stali na binu kluba Sax i s istom emocijom ju naposljetku napustili.

Po prvi puta su nastupili ondje, ali sa Zagrebom prijateljuju još po izlasku prvog albuma "Bliss". Otada je prijateljstvo preraslo u ljubav, onu istinsku u kojoj se volite do kraja života, poštujete i znate za kompromis, i ono najvažnije, konstantno se dajete u taj odnos. I publika i Jonathan vole taj osjećaj, jer se još nije dogodilo da je netko ostao na suhom, nezadovoljan svirkom ili energijom koja se širi dvoranom.

Dapače, i ove je večeri bilo isto, i kako mi se čini, svaki put je ipak malo bolje. Zanimljivo je kako me članovi benda ne prestaju iznenađivati. Nakon samo jednog albuma i nekoliko singlova u pripremi za drugi, konstantno privlače novu publiku, a staroj ne dosađuju. Dosljedni svom stilu, energični i napeti u svom užitku, a sinoć na moment mi se pričinilo da im je Saxova pozornica fizički premalena. Osim toga, dojam sinoćnjeg koncerta je očekivano odličan.

Bend predvođen Zoranom Badurinom, pjevačem koji malo priča, a puno radi, dao je priliku prisutnima da kroz zajedničko pjevanje i uživanje u njihovom stvaranju izbace iz sebe sve teške emocije koje nose ovih dana. Pažljivi kad se radi o javnom izlasku pjesama na glazbenim portalima, uživo sviraju nove pjesme, najavljujući novi album za proljeće 2016., ali ne odaju previše. Obavijeni tom blagom misterijom, sviraju redom prvo novu pjesmu, "Something to cry about", izražajnu i dodatno energetski nabijenu snažnim zvukom bubnjeva. Nadalje su kombinirali skladbe s "Blissa", ponovno tu i tamo ubacivši novu stvar, koju publika ne prepoznaje, ali proučava taj uhu novi zvuk i prihvaća, što potvrđuju dugotrajnim pljeskom. Prema onom što smo mogli čuti, novi album će biti raznolik i novi rast benda.

Vidno zadovoljni, službeni dio koncerta završavaju s popularnom "Maggie", te se zahvaljuju gotovo punom Saxu na podršci. Ubrzo na prvom bisu, izvode još dvije pjesme, završavajući s "The School". Dok Zoran ponovno specifično vrišti, ne mogu se oteti dojmu koliko me na momente glasovno podsjeća na Jima Morrisona iz The Doorsa. Pjesma je zvučala kao bijesna poruka svim očajnim mrziteljima diljem svijeta koji su "u pravu" dok definiraju pravdu.

Iako je Zoki rekao da više ne može, Jonathani su se popeli i na drugi bis, na opće zadovoljstvo svih prisutnih i za kraj odsvirali novu pjesmu simboličnog naziva "Gone". Prekrasni Jonathani svaki put iznova potvrđuju svoju vrijednost na našoj sceni

 Ne znam da li je strah ubojica ili posljedica, ali sinoć je bilo dovoljno snažnih koji su birali ljubav za borbu. Kako sami Jonathani kažu: "We can't fear all the time, we must see what we are, it is free and so bizarre, it is so popular, yeah, here comes: love, love, love."