Jonathan - spremni za američki san

Jonathan - spremni za američki san

Dvije noći koje bi rado da su trajale narednih mjesec dana. Neizvedivo prije svega jer im (konačno, aleluja!) slijedi američka turneja. To bi bio suma sumarum ljepote osjećaja koji ostaju nakon dvije noći divljenja i divljanja s Jonathanima. Saxu hvala na prostoru, Jonathanima za sve ostalo.

Što uopće napisati, a da nije rečeno o bendu koji promatramo, a oni neusiljeno i kreativno bacaju zvukove i lyricse koji jednostavno pašu?

Hoćemo im stajling komentirati? Drže se svog stila od samog početka i nema tu zamjerki. Vjerujem da će crvene đonatanke postati dio scenografije kad se izližu od plesanja.

Hoćemo malo o interakciji? Toliko platonske ljubavi u malom koncertnom prostoru nisam nigdje doživjela. I govorim o općenitom osjećaju povezanosti i ljudske ljubavi, prepoznavanja u glazbenom ukusu i energiji izvođenja i slušanja glazbe.

Hoćemo još malo o emocijama? Biti relativno novi bend na hrvatskoj sceni i konačno donijeti odluku preletjeti veliku baru i pokazati im što znaju, wow, mora da je sve samo ne jednostavno. Ali i uzbudljivo i predivno novo iskustvo, uvjeriti se da su ljudi svugdje zapravo isti, i da se oni istih/sličnih afiniteta pronalaze.

Bio je to vikend generalnih proba koje su kao i svaki put dosad, odrađene savršeno. Gledano iz prvog reda, isplatilo se. Doći, biti, poslušati, osjećati svaki koncert do sad. Tim više što nas dijeli par dana od američke turneje, pa je dečkima svaki ego boost dobro došao. Ionako pričamo o prizemljenim zaigranim mladićima koji poput svih nas imaju svoje nesigurnosti. Ono u što zaista mogu biti sigurni je da su odabrali pravi put. Njihovo zajedničko životno putovanje veže prvenstveno glazba, a ona ih čini evidentno sretnima na bini.

Svaki njihov glazbeni eksperiment dosad je nama kao slušateljima proširio vidike. Kreativni proces prepričan kao anegdota od dragog nam Zorana je isti kod svakog kreativca. Probijanje vlastitih ograničenja, brisanje granica i znatiželjno promatranje kamo te vodi tvoj instinkt.

Da se vratim na koncertne večeri, kao i svaki put do sad, očaravaju iste poznate pjesme, a osluškujući publiku, lako se primijeti tko je noviji fan i prepoznaje nove pjesme poput "I never meant to be there", dok stari fanovi vrište zajedno s Zoranom na "Pictures". Teško je izdvojiti pjesmu koja je bila naj ovo ili ono, sve teže je to s njima, kad je kvaliteta na vrhuncu.

Bisove nisam ni brojala. Publika ih je nemilosrdno zvala nazad i uživala svaki trenutak do zadnjeg naklona.

Ako se nas fanove pita, uspjeli su već s prvim albumom. Njihova spremnost da se otisnu baca mixed feelings, k'o kad dijete ide na fakultet. Želiš mu svu sreću i uspjeh, al' falit će. Predviđali smo im velike gradove i bine, i ispraćamo ih puna srca.

Sretan put, vežite se i nježno sletite. I vratite nam se puni doživljaja i novih anegdota.