Srca vrela i glave lude na partyju Leta 3
foto: Let 3, credit: Zoe Šarlija

Srca vrela i glave lude na partyju Leta 3

Doživjeti Let3 uvijek je dobra ideja jer oni su jedan od onih bendova kod kojih opravdano možeš očekivati kvalitetu.

Oni nas daruju odličnom mjuzom te uvijek šokantnim i pomaknutim performansom bez dlake na jeziku što na kraju rezultira super provodom i punjenjem baterija. Sinoć su odradili drugi uzastopni koncert u Sax!-u, a prvi (naknadno dodan nakon rasprodanog sinoćnjeg) u petak. Zapravo, moram se ispraviti - nisu ga “odradili” jer oni zasigurno ne odrađuju svoje koncerte, već ih žive. Da ih samo odrađuju, ne bismo još uvijek osjećali njihovu posebnu energiju i karizmu koju uistinu osjetim svaki put bez obzira na to što sam ih vidjela live bezbroj puta. Rekao bi moj prijatelj koji mi je sinoć pravio društvo - oni su MAŠINA.

Ovaj nastup u Sax!-u njihov je najmanji klupski koncert u povijesti nastupanja u Zagrebu. Prostor Sax!-a pokazao se idealnim i omogućio savršenu dozu intimnosti jer nije pretjerano velik. Klub je bio krcat publikom, ali bilo se moguće probiti do šanka bez pretjerane muke. Čak je (za svaki slučaj) ispred pozornice instalirana ograda, ali čini mi se da ipak nije bila potrebna. Let3 se, kao i uvijek, može pohvaliti slušateljima raznih generacija, ali sinoć je ipak najviše bilo ekipe srednjih godina.

foto: Let 3, credit: Zoe Šarlija

Letovci su izašli na stage u 22.20 u svojim dobro poznatim provokativnim kostimima. Prlja nas je pozdravio negdje oko treće pjesme, nakon 21 Century Shizoid Mana, rekavši kako osjeća da smo došli po porciju dobroga i unaprijed se zahvalio. Nizale su se kombinacije novih i starih stvari, ali uglavnom su prevladavale starije zbog kojih je atmosfera bila žešća. Nakon Ne trebam te, El desperado i Fuck Famiglia, uslijedila je i Ha ha ha na čiju se pankersku energiju publika raspametila. Nizali su stvari jednu za drugom savršenim prijelazima, miksevima, uigrano i s jako malo stanki.

Uslijedile su 999, Vjeran pas, Otrovna kupačica, a Prlja je izjavio da nije išao na WC prije koncerta jer ne bi imao što iznojiti. Nastavili su sa Mamne baneta, Mala soba, Dijete u vremenu, Zurle treštat, Omađijaj me... Još veći kaos nastao je kako se koncert bližio kraju što je dokaz kako se Letovci i publika uzajamno vole i da čak ni tri sata nikome nisu previše. Zatim su odsvirane Izgubljeni, Ero s onoga svijeta, Riječke pičke, miks Kurcem u čelo, PNNK… I tada su se nakon točno dva sata pokupili sa stagea te, nakon kratkog skandiranja, vratili sa Mrletovim “presvetim trojstvom” - Ciklamom, Srničicom koju je klasično rasturao svirajući bas naopačke iza glave i starim duetom s publikom Mijau mijau.

foto: Let 3, credit: Zoe Šarlija

Nakon brda hitova, na Golubu Vasi, Prlja se (po ne znam koji put) zahvalio publici oslovivši je s “prijatelji i prijateljice”. A bio je uistinu iskren jer atmosfera u Sax!-u bila je prije svega prijateljska i domaća. Publika se zabavlja kada se i sam bend zabavlja, i obrnuto - kvalitetna komunikacija stvara jaku energiju. Ostvarila mi se (dosta predvidljiva) želja i zaokružili su svirku sa Sam u vodi kao logičnom točkom na i.

Glazbena kombinacija njihovog starog i novog repertoara taman je odličan omjer za kvalitetan party na letovski način. Malo se bacaš, malo plesuckaš, dereš se i pjevaš, u nekom trenutku ti ode vrat pa potom i glas. U svakom slučaju su raznovrsni i peglaju bez prestanka. Pitam se otkud im još uvijek tolika energija. Vjerujem da je crpe iz ljubavi prema glazbi. Po meni oni doslovno otpuhnu bilo koji duplo mlađi bend sa stagea samo tako, lako.

foto: Let 3, credit: Zoe Šarlija

Ako sam dobro izbrojila, odsvirali su preko 35 pjesama i uglavnom izveli pjesme starijeg repertoara. Ispunili su najavu da će odsvirati koncert od tri sata i to, ne biste vjerovali, točno u minutu! Nakon prvih sat vremena, zapitah se kako ćemo izdržati još dva sata bez da se netko ne onesvijesti. Međutim, nizali su hitove toliko spontano i glatko da smo, kad su završili, željeli da sviraju još. Imaju posebnu energiju i znaju je još dan danas istim žarom prenijeti na publiku.

Do sinoć nisam ni primijetila koliko mi je zapravo falio neki koncert s puno žestokog rocka i znoja u kombinaciji. Te energije. Letovci sinoć nisu pretjerano verbalno šokirali, ali koncert je bio posebnog ugođaja - upravo jedna intimnija glazbena rasturačina. Kvalitetni su glazbenici i profesionalci.

Što bismo mi da nemamo borbenu mašinu Letovaca da svima kažu istinu? Oni srećom neće stati još dugo, ali bila bih sretnija kad bi se na našoj sceni više bendova ugledalo na njih - da nauče što znače upornost, moć i čvrst karakter. Oni su jednostavno naša klasika koju nitko ne bi trebao zaobići ni pod koju cijenu. A vi nikada nemojte zaboraviti biti što jeste jer nema zakona jačeg od nas.