Stray Dogg i J.R. August oduševili u Saxu
Fotografije snimio Julian Duval

Stray Dogg i J.R. August oduševili u Saxu

U četvrtak, 24. veljače, Stray Dogg je napunio Sax! i otvorio zagrebačkoj publici dušu u novim i starim pjesmama. J.R.August je prethodno zagrijao atmosferu, a iznenađenje večeri,njegov brat, se popeo na binu u dva navrata u ulozi back vokala, ali i da zasvira Strajnićevu gitaru.

Moglo bi se reći da je u Sax!-u otprilike sjedilo onoliko ljudi koliko ih je i stajalo na nogama kad je J.R.August(Nikola Vranić) sjeo za klavir. Koncert je počeo koju minutu nakon planiranog početka. J.R. Augusta sam imala priliku slušati u Rockmarku dva dana ranije. I to su bila dva različita ugođaja. U glazbenoj knjižari je potpuni fokus bio na njegov klavir, glas i stas. Ali ovog puta kao da je postavio barijeru između sebe i publike s tamnim naočalama koje su mu, pretpostavljam, bile potrebne zbog  prejakih reflektora u klubu.

U Rockmarku smo se poslagali kao inćuni i nismo se mogli pomaknuti, ali smo bili iznenađujuće tihi što je poprilično godilo Vraniću. U Sax!-u je ipak bilo prostora za komešanje i žamor što je dijelom izazvalo i negodovanje kod izvođača. Uzbuđenje  i iščekivanje Dukata se osjećalo u zraku. J.R.August je zamolio za tišinu i otvorio koncert pjesmom s njegovog prvog EP-ja. Vranić se često inspirirao Biblijom u pisanju pjesama, tako je nastala i "Black Limousine", pjesma o svećeniku egzorcistu kojeg je zaposjeo vrag. Kombinacija viših i dubljih vokalnih mogućnosti naprosto očarava. "Let's get together" je jedna od novijih pjesama za koju kaže da je vjerojatno jedina optimistična u cijelom njegovom glazbenom opusu i koja je nastala u periodu izlaska iz depresivne faze.  Odsvirao je pjesme sa sva tri EP-ja. A "Lead the way" je pobrala simpatije ljudi u publici tolike da su ga dočekala pisma fanova nakon koncerta uz poruku "J.R., Lead the way".

Nastup je zaokružen pjesmom Crucify na kojoj mu se pridružio i brat kao back vokal s iznimno nježnim glasom. Vranići su zasluženo dobili gromoglasan pljesak.
Uslijedilo je desetak minuta pauze. Činilo se kao  vječnost. I publika i Dukat su jedva dočekali početak koji je trebao biti u 22:30. Nekoliko minuta prije se popeo u podrapanim hlaćama na pozornicu da nam pjeva o svojim podrapanim osjećajima. Kako su se emocije nagomilavale on se sve više mrštio, a i simpatije publike su proporcionalno rasle.

Odmah se nadovezao na iduću pjesmu  "Love is blind" čiji se pljesak stopio  s pljeskom od prethodne  "Fire's never wrong".  Simpatično nas je obavijestio da se otarasio benda isve češće svira sam s obzirom da suživot s novom djevojkom iziskuje i veće troškove. S obzirom da mu se s novim pjesamama mnogo lakše poistovijetiti, nekoliko ih je odsvirao u Sax!-u.  Nove pjesme su se uklopile u repertoar starijih pjesama. Posegnuo je za akustičnom gitarom za pjesmu Almost, a poslužila mu je i za obradu Cortez the killer Neil Younga koja je privukla gotovo najviše pažnje. Nakon prvih riffova braća Vranić su se popela na binu. Nikola Vranić za svoj klavir, a Vranić junior za Strajnićevu električnu gitaru i zapanjili su obradom koja je trajala preko osam minuta. Čak se i sam Dukat oduševio mladim dečkom i njegovim umijećem sviranja.  Pjesma Time, nastala u suradnji s Devendrom Banhart, je bila vokalni vrhunac koncerta. A za bis nas je počatio obradom Idola i pjesme "Nebeska tema", njegovom jedinom pjesmom na srpskom jeziku koju je obradio za potrebe istoimenog dokumentarnog filma Vlade Divljana.

Koncert je nakon 18 pjesama katarzično priveden kraju uz "I know it's over" od The Smihtsa. Kad Strajnić zasvira imate osjećaj kao da je svaka pjesma vaša najdraža. Mnogo emocija jeostaviou Sax!-u, ali su bile i vraćene od strane publike. Čitateljima preporučamo da budno prate nove pjesme i nadolazeći album jer nas sudeći po onome što smo čuli, očekuje divan album. 
Dukatu preporučamo jedan intimni koncert u Rockmarku gdje se ni muha neće čuti, J.R. Augustu da razmisli o snimanju filmskih soundtracka, a Vraniću junior da se ozbiljno uhvati glazbe i prati stope svog starijeg brata.