Belgijski nacionalni orkestar i Ivan Krpan - briljantna večer u Lisinskom
foto: Belgijski nacionalni orkestar, credit: Tugomir Hrabrić

Belgijski nacionalni orkestar i Ivan Krpan - briljantna večer u Lisinskom

Ciklus Lisinski subotom ušao je u veliko finale nastupom Belgijskog nacionalnog orkestra, predvođenog vrhunskim dirigentom Hughom Wolffom te gostovanjem mlade pijanističke zvijezde Ivana Krpana.

I dok je kod velikih i uglednih orkestara jasno da će publika dobiti najvišu razinu kvalitete i nezaboravno glazbeno iskustvo, nastup Ivana Krpana, rame uz rame glazbenim divovima, uzbudljivo se iščekivao s velikim nestrpljenjem.

foto: Ivan Krpan, credit: Tugomir Hrabrić

Dirigent Hugh Wolff pokupio je velike simpatije, orkestar vrlo lako prepoznaje njegovu viziju i pretvara ju u djelo. Vrlo opušten, jednostavan, no istovremeno detaljistički precizan, Wolff je naglasio čvrstinu čistoće zvuka, odlučnost i inteligentno doziranu emociju koja je zaradila veliki aplauz već na samom početku izvedbom Berliozove Uvertire op. 21, Gusar, da bi u potpunosti nadmašila sva očekivanja izvedbom mistične i napete Franckove Simfonije u d-molu. Fluidnost radnje uz kompaktnost orkestra čija stabilnost zvuka je kontinuirana i besprijekorna, držala je publiku aktivno zainteresiranu od prve do zadnje odsvirane note. Jedinstvena energičnost uz karakterističnu boju zvuka produkt je inteligentne tehnike i međusobne komunikacije u kojoj Wolff ima glavnu riječ.

foto: Ivan Krpan, credit: Tugomir Hrabrić

Schumannov Koncert za glasovir i orkestar u a-molu op. 54 pokazao je pravi glazbeni dragulj, ponosnu budućnost pijanističke scene, Ivana Krpana. Mnogobrojne nagrade svojevrsna su potvrda njegove veličine, no sinoćnji nastup bio je puno više od toga. Dugi prsti koji besprijekorno klize klavirom i stvaraju pravu glazbenu čaroliju, otkrivaju mladog glazbenog genija, koji je s velikom lakoćom stao pred publiku Lisinskog i Belgijski nacionalni orkestar te priredio performans koji će se još dugo vremena prepričavati. Elegancija zvuka njemu je sasvim prirodna, na pozornici je u potpunosti ogoljen, iskren i direktan, bez imalo zadrške ili emotivne pretencioznosti. Njegov je stil odmjeren i profinjen, čist i privlačan. Detaljistički pristup djelu uz spontano povezivanje cjeline glazbene priče, stvara izuzetnu ljepotu zvuka kakva se viđa samo kod najvećih. Komunikacija s orkestrom bila je na visokoj razini u korist vrhunske razine izvedbe u kojoj mu je Belgijski nacionalni orkestar bio velika podrška. Upravo se zato u publici moglo čuti nekoliko oduševljenih usporedbi s Ivom Pogorelićem, nakon dugog u glasnog aplauza kojim je nagrađen.

U posljednjem koncertu aktualne sezone Ciklusa, mlade snage Simfonijskog orkestra, Zbora i biNg bang ansambla Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu istraživat će mogućnosti ritma u posebnom programu koji pripremaju za 11. svibanj.