Radio & Juliet u Lisinskom
Foto: Zdravko Krsnik

Radio & Juliet u Lisinskom

Poprilično zahtjevan izazov spajanja klasika svjetske književnosti “Romeo i Julija”, postmodernističke glazbe Radioheada i suvremenog baleta mariborskog ansambla uspješno je izveden u pojednostavljenu priču o najpoznatijem tragičnom ljubavnom paru smještenu u suvremeno doba.

Ne čudi da je Velika dvorana Lisinskog bila skoro rasprodana. Sinoć je svatko mogao naći nešto za sebe - ljubitelji jednog od najvećih alternativnih rock bendova današnjice - Radioheada, ljubitelji suvremenog baleta pa i oni koji preferiraju klasični izričaj mogli su uživati u neobičnoj simbiozi baleta i glazbe.

"Radio i Juliet" je komad koji ima sve - od pomno osmišljene, zbilja odlične koreografije Rumunja Edwarda Cluga, preko grandioznih i ponekad zapanjujućih baletnih točaka planetarno poznatog Denisa Matvienka i mlade Olge Tymoshive, do uspješnog prepričavanja priče o Romeu i Juliji iz drugačije perspektive u kontekstu modernog, plastičnog, "fitter-happier-more productive" društva.

Glazba Radioheada, većinom s "Kid A" i "OK Computer" albuma, pažljivo je birana i stavljena u redoslijed koji prati i upotpunjuje radnju književnog klasika, prenoseći tako osobnu notu i senzibilitet režisera baleta, već spomenutog, glasovitog Edwarda Cluga. No, nije glazba Radioheada najjači adut ove predstave. To je upravo ta koreografija, originalna i detaljno razrađena koju je Clug uspješno pojednostavio zadržavši najvažnije Shakespearove scene i time se približio publici široj od one "tipične kazališne" zbog čega, uvjeren sam, ovaj balet puni dvorane širom svijeta.

Foto: Zdravko Krsnik

Sinoćnja večer u Lisinskom potvrdila je potrebu zagrebačke i hrvatske publike za ovakvim događanjima, a nerijetki komentari na stranim jezicima koji su se lako mogli čuti potvrđuju da je riječ o kvalitetnom događaju zbog kojeg vrijedi prijeći put od par stotina kilometara.

Iako osobno nisam impresioniran, ne mogu navesti razloge zbog kojih mislim da netko ne bi trebao pogledati ovaj "baletni rock spektakl”, kako ga opisuje organizator.

Specifičnost i zahtjevnost Radioheadove glazbe, veličina Shakespearovog klasika i težina razumijevanja suvremenog baleta uspješno su povezane i stopljene u društveno-osviještenu cjelinu za koju bih, nakon dugo razmišljanja, prije rekao da je komercijalnog karaktera umjesto kulturno-umjetničkog.

Za sam kraj ostavio sam prvi čin sinoćnje predstave. Kratka dvadesetpetominutna uvertira u večer, Clugova "Quattro" popraćena pianom i violončelom puno više me se dojmila - glazbeno i plesno oslikavanje otuđenog života na donjoj granici egzistencije uz majstorski suvremeni ples jedan je od boljih scenskih komada koje sam gledao u zadnje vrijeme.

Foto: Zdravko Krsnik