Važnost pjesama uz nordijsku prošlost i Wardruninu sadašnjost
foto: Wardruna, credit: Filip Bušić

Važnost pjesama uz nordijsku prošlost i Wardruninu sadašnjost

Eto, došao je i dan kvalitetnog folka. Wardruna, jedna od glavnih atrakcija u trenutnom valu nordijskih folk sastava koji su poharali svijet, bili su pred vratima. Bio je to jedan od najiščekivanijih koncerata u velikoj dvorani Lisinskog čemu svjedoči i rasprodanost u samo par dana. Biti jedan od sretnika koji su uspjeli osigurati svoju kartu, puno je značilo.

Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kad je Lisinski uspio objediniti egzotičnu akustiku iznimne popularnosti i visoku kulturu svojih hodnika. Štoviše, dobar dio publike se i bez malo problema mogla uklopiti u Tvornicu ili Močvaru. Vidjelo se da je nekima ovo bio prvi posjet Lisinskom. Uzevši u obzir akustičnu narav glazbe, ne bi imalo poante bilo gdje drugdje održati ovakav koncert. A već kad je započeo „Tyr“, moglo se vidjeti da će biti riječ o odličnoj atmosferi od koje prožimaju trnci. Scenografija ju je samo dodatno naglasila. Osim platna za projekcije u pozadini – koje je asociralo na razapetu životinjsku kožu – sve ostalo je bilo minimalističko. Sam sastav bio je obavijen konstantnom polutamom – kao da su i sami kročili iz mračnih zakutaka povijesti. No, odmah su dali do znanja da se ne oslanjaju samo na atmosferu. Dapače, itekako su znali što rade. Osobito treba istaknuti vokale bez kojih nas glazba ne bi bila kadra odvući u dalju prošlost i pokazati nam njihove vikinške korijene.

foto: Wardruna, credit: Filip Bušić

Sve to ne bi bilo moguće bez odlične akustike Lisinskog. Zahvaljujući dvorani stvorenoj baš za takvu namjenu, zvuk se razlio prostorom. Obogaćen efektnom jekom, zadobio je dodatnu dimenziju koju nije bilo moguće postići na samim albumima. Iako bile samo siluete članova, njihove projekcije na prije spomenutom platnu bile su integralan dio svega i teško bi bilo moguće zamisliti cijeli koncert bez njih niti iskusiti cjeloviti doživljaj. Itekako se isplatilo biti prisutan na takvoj šamanističkoj manifestaciji, makar na trenutak. Dovoljno je bilo čuti početnu melankoličnost koja je krasila „Raido“ kako bi sve bilo jasno. Da publika nije bila ravnodušna, suvišno bi bilo reći, osobito kad je započela minimalistička „Völuspá“.

foto: Wardruna, credit: Filip Bušić

Kako je vrijeme odmicalo, tako je i tmina jenjala. Wardruna je bila raskrinkana, naga pred sadašnjim dobom, barem na trenutak prije negoli ju je juriš „Rotlaust tre fell“ bacio natrag u magluštinu minulog vremena. Jedino što ga je zaglušilo bio jest prodor hirovitih ovacija. Oduševljenost njihovim najboljim materijalom tu nije stala pa čak ni kad su nas vodili ka smrti uz "Helvegen" i time i samom kraju koncerta, pritom napominjući važnost pjesama. Budući da nije bilo riječ o tipičnom koncertu, za bis se jedino moglo očekivati nešto neobično. Nakon stajaće ovacije, za bis smo dobili primjer nordijske poezije o smrti Ragnara Lodbroka. Čak i oni koji nisu veliki ljubitelji poezije mogli su cijeniti njezinu ljepotu.

foto: Wardruna, credit: Filip Bušić

Uza sve navedeno, kako formirati prikladan zaključak i privesti sve kraju? Ima li smisla? Ta povijest se nastavlja i nikad ne prestaje. Zašto bi Wardruna – a i ova večer – bila drukčija? I jedna i druga još dugo će odjekivati našim mislima te se stopiti s poviješću. Čak i kad mi postanemo dijelom iste.

 

Galeriju fotografija možete pogledati OVDJE.