Putevima dobro-čudnog bluesa uz Bebè Na Volè
foto: Bebe Na Vole, credit: Nikola Radelić/Fotosekcija KSET-a

Putevima dobro-čudnog bluesa uz Bebè Na Volè

Bebè Na Volè iliti pravim imenom Adam Semijalac, po meni je jedan od najkvalitetnijih muzičara na ovim prostorima unatrag 10ak godina.

Prvi put sam ga slušala u klubu Soba prije kojih osam godina gdje se na koncertu ljude moglo zbrojiti na prste i ostala u potpunosti iznenađena njegovom pojavom. Sjećam se tog upitnika nad glavom i pitanja kako je uopće moguće da toliko malo ljudi dođe na tako kvalitetnu svirku te kako Adam nije nešto poznatiji. Kroz godine je, srećom, prepoznat i neizmjerno mi je drago da je u petak Kset bio ugodno popunjen.

Smjestila sam se na balkon na centralnu poziciju za uživanje, otprilike na sredinu ograde, sjela na pod i guštala u pivu, taman primjereno ovoj svirci. Iza mene je na stolicama sjedilo samo nekoliko ljudi, tako da kat nije bio krcat. Adama su na pozornici čekale tri pripremljene gitare, a u pozadini platno za projekciju grafičkog dijela performansa. Na pozornicu se popeo sasvim nenametljivo i smireno, te su već prvi zvuci njegova bluesa uljuljali sve prisutne u krasnu priču.

 

foto: Bebe Na Vole, credit: Nikola Radelić/Fotosekcija KSET-a

 

Njegova glazba zvuči kao kombinacija bluesa i folka uz primjese vrlo interesantnih dionica psihodelije. Vrlo je vješt u prilagođavanju glasa raznim tehnikama pjevanja, te kombinira s jedne strane nešto nježnije vokale, a s druge proizvodi pravi blueserski hrapavi glas. U svom one man bandu, Adam za proizvodnju muzike koristi samo svoju gitaru, porchboard bass perkusiju i dva različita loopera, a zvuk koji uspijeva postići nevjerojatno je snažan, upečatljiv i moćan. Zvuči toliko čudno da ne znam s kime bih ga mogla usporediti, ali zvuči dobro čudno u svim mogućim pogledima.

Bebè Na Volè uspijeva lagano hipnotizirati publiku, izvući iz slušatelja maksimalnu koncentraciju, postići potpunu prepuštenost i povesti prisutne potpuno nepredvidljivom vijugavom cestom njegova bluesa. Zanimljiv je i zbog toga što uspijeva na neki način oživjeti blues dajući mu nešto svježu notu zvuka, a stvari su mu svaka na svoj način posebne. Njegova muzika nipošto ne zvuči jednolično. Upravo suprotno, kombinacijom različitih ritmova, rifova i načina pjevanja uspijeva svakoj pjesmi podariti zasebni karakter i drugačiju vibru. Njegova pojava na pozornici svakako je karizmatična i svoju energiju uspijeva prenijeti i na publiku. Način na koji uspijeva iz slušatelja izvući emocije mi je nekako neobičan, ali opet prirodan.

 

foto: Bebe Na Vole, credit: Nikola Radelić/Fotosekcija KSET-a

 

U pozadini pozornice su za vrijeme cijelog nastupa puštane psihodelične projekcije koje su se također potpuno prirodno stapale s glazbenim dijelom, pridonijele cjelokupnom doživljaju i podigle svirku na višu razinu. Ozvučenje je bilo dosta kvalitetno, što je bitno budući da Bebè Na Volè zvuči kao pravi mali bend, te da ne znate da je riječ o samo jednom kantautoru, možda ne biste povjerovali da sve te zvukove stvarno proizvodi samo jedna osoba. On točno zna što radi, i to nešto radi jako dobro. Uistinu ne znam koju pjesmu bih izdvojila kao favorit zbog toga što svaka ima neku svoju priču i drugačiji stil. Upravo to mi se i sviđa kod Adama - ni u jednom trenutku nam ne dozvoljava da zakljucamo, već neprestano iznenađuje i izaziva na pozornost.

Adam je iznimno talentiran, svoj i drugačiji, i priželjkujem mu dugu i bogatu muzičku karijeru. Puno toga nam još ima za ispričati i zato nestrpljivo očekujem njegove buduće glazbene izume. Ako slučajno još niste preslušali Bebè Na Volè, svakako bacite uho na njegova djela. Iako, toplo preporučujem odlazak na svirku i doživljaj uživo jer ćete samo tako osjetiti energiju koju predano prenose njegova pojava i glazba.