Ljetni plesnjak u KSET-u uz JOKE i Jeboton

Ljetni plesnjak u KSET-u uz JOKE i Jeboton

Kset ove godine slavi 40 godina! Pohvalna je to činjenica, ali i impresivna jer klub studenata čini jednim od najstarijih zagrebačkih koncertnih odredišta. Ugostili su različita veća imena povodom rođendana, kao TBF ili Psihomodo Pop, te već pošteno zagazili ka 41. godini, al ni u ljetnom periodu nisu posustali od popunjavanja dosta prorijeđenog koncertnog kalendara Zagreba. Jako smo im zahvalni na tome! Pošto dane (još) ne provodimo na moru, rado ćemo se zatvoriti unutar 4 tamna zida i zamišljati da smo tamo negdje na ulicama Jadrana...

A gdje je bolje čuti JeboTon nego na nekom uglu. Da, odmah sam vam servirala tu činjenicu. JeboTon nije bend već ansambl, a zvuk njihove zvonke radosti privlačniji je kad isparava u zraku i ne bi se trebao graničiti zatvorenim prostorom, kako zbog samog zvuka tako i cjelokupnog dojma. Ovo je samo zaključak iz ranije viđenog i ne umanjuje svirku kao ni odabir predgrupe. Bilo bi idealno da se nije raspuhalo te večeri pa da su dečki smješteni u dvorište KSET-a, umjesto na parter i u separe, jer na binu ne stanu, realno.

Dakle, radi se o kolektivu bendova čiji se članovi u određenim situacijama skupe u neodređenom broju te u akustičnom izdanju izvode (pretežito) pjesme bendova. Ovaj put sam ih prebrojala 12, što vam se izjednačava s istim brojem neumornih grla te kombinacijom instrumenata - 5 gitara, bas, djembe, cajon, trombon, violina i melodika. E sad si zamislite kako ekipa vadi papiriće iz šešira – zašto – da bi odredili u kakvoj će postavi odsvirati "Recesiju", pa kad gitarista dopadne trombon imate par minuta kvalitetnog materijala za smijeh. Tko god da se dosjetio ideje, pohvale za istu! Odsvirali su set od sat vremena, otišli smo malo u "Meksiko", slušali o ljubavi u "Proljeće" i sve je to zvučalo standardno jeboTonski – beskrajno pozitivno, mameći osmjehe na lice. Kao publika smo možda malo zakazali ne pruživši dovoljno energije nazad i okupivši se u omanjem broju, no nametnulo se opravdanje rane večeri četvrtka.

A onda – jebeni Francuzi, Joke!

Kako ne biste slučajno pomislili da sam sama došla na ideju da ovim asevima nadjenem priprosto ime, odmah ću vam objasniti kako su sami sebe istim nazvali. Točnije, razgaljeni frontman, koji je između gotovo svake pjesme podizao razinu showa naučenim frazama na hrvatskom! A kad se radi o definiciji showa, ovi majstori vam je mogu objasniti do najsitnijeg detalja. To što smo imali prilike vidjeti u KSET-u toliko je uvježbano, a istovremeno spontano i neusiljeno da ih publika prati u stopu. I kad traže da manijački plešemo uz brassove pa se ukipimo dok isti prestanu voditi melodiju, ili pak da čučnemo, kako god okrenuli nismo se mogli dosađivati, makar ne bili fanovlje njihovog rejverskog skakavca. Miksaju u svom izričaju ska, rap, funk, gipsy, punk...a kad krenu u instrumentale kreću se od ska jazza preko electro rocka do afrobeata. I taman kad pomislite da sve im otkrili sve strane, krene općepoznati beat i u idućem trenutku se nalazite u situaciji da vam jebeni Francuz pjeva Dvornikovu "Ti si mi u mislima". Posebno nešto, kažem vam. A kad vas isti pozdravi sa "Vi ste bolesni. Šta ima?" postaje vam jasno tko je tu u biti "bolestan", za slučaj da vam se ranije nije nametnuo isti zaključak.

Ovdje nas je bilo već preko 100, ugodna gužvica rasplesanih zanesenjaka, bez iznimke. Uzmimo u obzir i jezičnu barijeru prisutnu kod većine u publici, ista nije ni najmanje oštetila atmosferu ili spriječila singalonganje, na koje nas je frontman uporno nagovarao. Primijetili ste možda kako ga uporno nazivam frontmanom, no samo zato što su njegove scenske kvalitete iznad pjevačkih te bez istih ovaj koncert ne bi dobio ni približnu ocjenu. Primijetili smo i silnu balkansku ljubav u njihovim očima, je li krivo more, rakija ili ljudi, možda nikad ne odgonetnem, no svakako laska činjenica da Parižani isijavaju neupitnu simpatiju prema jednoj maloj Hrvatskoj. Istim putem donosim zaključak kako će nam se vratiti prvom prilikom, a razmišljam čak da se "namažem" za Kocku i pohodim ih 19. u Splitu. U prilog iznesenoj pretpostavci ide i činjenica kako su se jučer samoinicijativno pojavili u novootvorenom Art Parku, što izlazi na Tomićevu, te odsvirali akustični set za random okupljenu ekipu. Ova ekipa ima nešto što se ne viđa svakodnevno, što je logično vodilo ka odabiru JeboTona za zagrijavanje – samo žele svirati, dobro se zabaviti, širiti srećicu i ljubav, bez okova i pretencioznosti, te možda baš tako pogađaju u sridu.