MIMO uz Harp Explosion i Antenat
Photo by Matej Čelar

MIMO uz Harp Explosion i Antenat

Sinoć sam prvi puta imala priliku bit dio jednog inovativnog, posebnog i hvalevrijednog programa – MIMO (Medijski inventar muzičkog originala) koji svake prve nedjelje u mjesecu ugošćava jednog kantautora i jedan sastav po kriteriju nedovoljne zastupljenosti u medijima.

Ovog puta su večer uveličali pravi originali – Harp Explosion i Antenat, a sve se odvijalo, kao i inače, u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti. Nakon ovog koncerta poželjela sam pohoditi svaki idući MIMO zbog savršene akustike te čistoće zvuka koji pruža ova dvorana. Naprosto je predivno kako možete razlučiti svaki riff, svaku noticu iz crtovlja, svaki i najmanji takt – sve možete tako savršeno dohvatiti i percipirati intenzitetom koji prije nisam osjetila.

Igor Djeke – Iggy, odnosno Harp Explosion, svoj je solo projekt prvi je puta predstavio publici 2009. godine. Osim što je djelovao unutar dva vinkovačka benda – Thee Knuckleheads i Sopotopot, trenutačno je član Disciplin A Kitschme, a ipak svoja tri album snima u kućnoj DIY produkciji. Osim usnom harmonikom, poigrava se i vlastitim vokalom, a ono što Igor posjeduje na pozornici su pojačalo, specijalni mikrofon, mikser i usna harmonika oko koje se sve i vrti. Rezultat je garažni zvuk, prljavi blues rock oblikovan uz pomoć digitalnih efekata – distorzija, delay te loopera i ritmova, a nadopunjuju ga isječci iz trash filmova prošlog stoljeća. Kroz 40-ak minuta nastupa Igor je oduševio prisutne svojim vještinama na usnoj, ali i neposrednim slaganjem svih spomenutih aspekata, na pozornici sam samcat. Zvuk koji možda ne bi ni približno zvučao u klupskom okruženju, ovako je izvukao svoj maksimum te nas odveo na put preko oceana, ne bi li nas pripremio za nadolazeći izlet.

Ono što je Antenatu napravila ova dvorana je neprocjenjivo. Kada 10 izvrsnih muzičara stane na binu rezultat je neupitno praznik za osjetilo sluha. No u Gorgoni sve zvuči tako čisto, sterilno, savršeno jasno, a kad u bendu imate 3 gitare i 4 puhača, kvaliteta razglasa je važnija od broja ljudi koji će vas dočekati na parteru. Po pitanju publike – dvorana se fino popunila, a za vrijeme Antenata i djelomično rasplesala, nakon što je Nenad istaknuo kako u Gorgoni nije zabranjeno plesati te zamolio da mu se pridružimo. Jasno je (iskazao) kako nije navikao na ovakve “uvjete“, odnosno da ga publika gleda s visoka i promatra pod povećalom, već na jednu snažnu sinergiju s prisutnima koji skupa s njim proživljavaju i plešu kroz svaki takt. No, dobro se snašao i u sasvim drugačijem okruženju, iako je stalno kružio pozornicom, kao da mu je prevelika, svoje je dionice odradio strastveno i predano, uz moguću manju nervozu zbog izravnog prijenosa na radio.

Dok su najumorniji od produženog vikenda proživljavali vibracije zalijepljeni za sjedišta, oni željni plesa i zabave sišli su u prve redove, odnosno stisli se uz rub pozornice ili se rasporedili gdje god je u blizini bilo mjesta za pustiti ekstremitete da prate ritam Antenata. S obzirom da su prvi na ovom području izašli s ovakvim crossover zvukom i oblikovali ga sami za sebe pod nazivom subreggae, neću im pokušavati nametnuti neke druge okvire. Samo ću istaknuti kako je sinoćnja izvedba apsolutno nadišla bilo kakav reggae i zvučala kao žestoki ska rock s uplivima u reggae, afrobeat, dub. Gitare, koje se inače valjda pomalo utope u lošem razglasu ili izgube na otvorenim prostorima, su imale nadmoć, vladale su zvučnom slikom, dajući puno više žestine nego smo na studijskim uradcima navikli osjetiti. Dotične je s trona skidala jedino brass sekcija, sastavljena od dvije trube, trombona i saksofona, koja nije konstantno sudjelovala u svirci, ali kad bi izašli pred nas s instrumentima pomeli bi sve pred sobom, čineći da Antenat instrumentalno procvjeta.

Antenat je svoju svirku, već tradicionalno od posljednjeg albuma, otvorio s instrumentalnom „Nazorova“ te nastavio s „DBK“ i „Simplify us“, a atmosfera je kulminirala na „Ima nas dovoljno“ te „Badman“, kroz koje su dokazali da njihov ritam zaista nema mana. Sam koncert po MIMO propisima traje sat vremena, no nakon što je prošlo zakazanih 10 sati, Nenad je najavio još dvije pjesme za zatvaranje večeri, na što se nitko nije usprotivio, pa smo čuli još „Drobilica“ i „Them promise“ te solaže brassova pri kraju iste, što je savršeno zaokružilo nastup te nas poslalo kućama napojenog uha.