Odličan prvi dan 12. INmusic festivala
Foto: Arcade Fire, credit: Ivan Peček

Odličan prvi dan 12. INmusic festivala

Po prašnjavom puteljku koji vodi do velikog Jarunskog jezera svoj smjer je lovio bijeli hippie kombi stranih registarskih oznaka. Vozačica strankinja nam udjeli osmijeh, na nebu ni oblačka, a vremenske prognoze za sva tri dana INmusica su neočekivano dobre. Preostaje nam samo da se opustimo i još jednu godinu provedemo spojeni s glazbom na svakom koraku.

Prilazeći prvom pointu registracije i uzimanja narukvice za ulaz, s glavnog stagea se već orio moćan glas Chrisa Iana. Killed a Fox su otvorili Inmusic nastupom u 17 sati. Sam start je prema tome bio žestok uvod za ono što je predstojalo, a ujedno su poticali publiku da požuri na svoju porciju rock and rolla. Dok je rock buka ala Seattle privedena kraju, OTP world stage su okupirali postojanjem mladi Slow Motion Suicide. Nisu napunili ni prvu godinu stvaranja, a već ih prepoznaju najveće pozornice u našim prostorima, tako će nakon INmusica nastupati i na Exitu. Da se radi o profesionalcima, govori njihovo konstantno izražavanje na engleskom kako bi njihovoj publici bilo ugodno. Dotjerani u crvena odjela, bijele košulje i crne kravate, nastupali su tako samouvjereno i moćno kao da sviraju gomili. Par stotina ranoranioca je definitivno ostalo pod dojmom veličine još jednog hrvatskog benda koji ima sve preduvjete da svira na svjetskim pozornicama. Provjerom već dvije INmusic pozornice moglo se ustvrditi da je ozvučenje na razini.

Foto: Slow Motion Suicide, Credit: Ivan Peček

Oko 18 sati na glavnoj bini ste mogli čuti Running Cooper iz Švedske ili mladu Billie Joan na svjetskoj pozornici. Tročlani švedski bend je bazno rokerski. Pjevačica izgledom podsjeća na Avril Lavigne, što ih ne spriječava da budu glazbeno jako dobri. Mlada Billie je svoju pozornicu zauzela sama, hrabro i ponosito, samo ona i gitara. Priznala je da je INmusic najveći festival na kojem je dosad svirala i da je nervozna, čime je zaslužila pljesak podrške i olakšala si nastavak nastupa. Billie ima čvrstinu i pojavnost velikih kantautora, tako da joj predviđamo lijep karijerni razvoj.

Jedan od najboljih termina na INmusicu, izuzev one headlinerske, je onaj oko 19 sati na glavnoj bini. Iz godine u godinu svi izvođači donose vibru preokreta, u to vrijeme većina ne može odoljeti plesu i prvim redovima do bine. Legendary Shack Shakers su doslovno prodrmali festival i postavili ljestvicu visoko. Frontman je rođeni showman. Svoje vladarstvo upotpunjuje starinjskim mikrofonom i usnom harmonikom. Konstantno u pokretu, pod pratnjom basa, električne gitare i bubnjeva, u neke pjesme unosi i bendžo, što razbuktava rock country vibru. 

Foto: Thy Legendary Shack Shackers, Credit: Ivan Peček

Nešto suptilniji, sakriveniji i mračniji zvuci dopirali su s prvog koncerta iz Hidden Stagea. Stage koji svake godine djeluje kao posebna jedinica i smješta u drugu vibru, ove godine je otvorio And the Kid, još jedan hrvatski bend potencijalno svjetskih razmjera. Zvuče kao Merchandise, američki bend koji svoju bazu nalazi u postpunku. Gledajući i slušajući And the Kid ponovila se gotovo ista ugoda slušatelju obzirom da alternativni rock koji serviraju djeluje umirujuće.

Dok se festivalski prostor polako ali sigurno popunjavao, pred World stage su nas privukli egzotični zvukovi Afrike, točnije kudura.  Pozornicu su okupirali Throes + The Shine, a prostor ispred nje poveća brojka ljudi među kojima se teško nalazilo osobu koja nije bila pod dojmom ovih veselih ritmova. Kombinacija kudura, elektronske glazbe, hop hopa i još mnogočega možda zvuči čudno na prvu, no krajnji rezultat je i više nego dobar. Frontmeni sastava imali su odličnu komunikaciju s publikom pa su se nekoliko puta i spustili među nju,  kao i natjerali sve tamo okupljene da skakučemo dok  ne zabole noge.

Foto: Throes + The Shine, Credit: Ivan Peček

S kudura i šarenih outfita preselili smo se na nešto potpuno drugačije – The Black Room koji je nastupao na Hidden Stage-u. Zašto meni ova riječka ekipa do sinoć nije zapela za uho teško je reći, međutim drago mi je da mi je INmusicov skriveni stage i ove godine otkrio jedan skriveni dragulj. Vokal koji neodoljivo podsjeća na Briana Molka, bend koji uživljen i uigran i zvuk koji je žestok, energičan i na trenutke psihodeličan, čitav je nastup ostavio odličan dojam na malobrojnu, ali zahvalnu publiku. Preporučamo!

Foto: Darko Rundek, Credit: Ivan Peček

Dok je The Black Room svoj nastup privodio kraju, s druge strane festivalskog prostora bilo je vrijeme za prvog headlinera večeri kojeg bi se gotovo moglo prozvati ikonom domaće glazbe – Darka Rundeka koji je nastupom na Inmusicu predstavio ApoCalypso Now. Neovisno o tome sviraju li Rundek i njegov bend na manjem koncertu ili većem, pred mnoštvom ili šačicom ljudi, činjenica je da im uvijek za rukom polazi napraviti onu magičnu atmosferu te gotovo hipnotizirati publiku. Od „Indijske“, do „Ima ih“, „Apokalipsa“ i „Šejna“ kojim je nastup priveden kraju, publika je složno pjevala i i pozorno pratila ovaj nastup koji je bio popraćen i svojevrsnim performansom. 

A dok su nam u glavama još odzvanjali taktovi „Apokalipsa“, na World Stage-u je već počinjao nastup britanskog kantautora Michela Kiwanuke. Kiwanuka se kroz par godina uspio probiti od nepoznanice na sceni do senzacije te ga se često uspoređuje s najvećim svjetskim glazbenicima. Topao i ugodan glas te pjesme kojima se Kiwanuka emocionalno ogoljuje pred svojim slušateljima našle su put i do jučerašnje publike koja je pozorno pratila njegov nastup i gromoglasnim pljeskom nagradila svaku pjesmu. Gotovo tragična „Cold Little Hart“, energična „Black Man In A White World“ samo su neki od hitova u kojima smo imali priliku uživati. 

Foto: Michael Kiwanuka, Credit: Ivan Peček

No što je lijepo kratko traje pa je i ovaj nastup vrlo brzo završio i bili je vrijeme za još jednu „seobu naroda“, ovog puta prema main stage-u i drugom headlineru večeri i velikanima indie rocka – Arcade Fire. Ovi Kanađani pred glavnom pozornicom okupili su 90% ljudi na festivalskom prostoru i proveli ih kroz svoje najveće hitove, pri čemu su se članovi benda izmjenjivali za mikrofonom. Za sam početak bio je predviđen onaj najnoviji hit pod imenom „Everything Now“ koji je publika na festivalu odlično prihvatila. Ekstatična atmosfera trajala je do samog kraja koncerta, a kao vrhunac koncerta moglo bi se opisati izvedbu pjesme „Ready To Start“ koja je čitav nastup odvela na stepenicu iznad. Arcade Fire su tip benda koji vam ili odgovaraju ili ne odgovaraju, no bez obzira na to u kojoj se skupini nađete, činjenica je da su sinoć priredili odličan show.

Foto: Publika, Credit: Ivan Peček

Haus je zatvorio koncertni dio Hidden Stagea. Ovaj indie rock bend iz Londona servira neodoljivi plesni elektro rap ritam koji je napunio šator u potpunosti. Zanimljiv vokal i energičnost s bine dovodila je do ekstaza i skakanja, zajedničkog pjevanja i nagrađivanjem benda gromoglasnim pljeskanjem. Odsviranim bisom, većina publike je krenula prema ostalim šatorima s dj nastupima ili su zastali poslušati Zoster na Balkan Goes North pozornici. Ova zabavna ekipa iz Mostara svojim reggae zvukom prenosi poruke ljubavi i zajedništva, a sinoćnjim je nastupom iz nas izvukla i ono malo energije što nam je pri kraju večeri ostalo.

Glazba za svačiji ukus, dobra organizacija i što je najbitnije – odlična atmosfera obilježili su prvi dan ovogodišnjeg Inmusica. Sudeći po rasprodanosti karata te ogromnom interesu za drugi dan, tj. za nastup Kings Of Leon, glavna senzacija nam tek slijedi te s nestrpljenjem očekujemo nastavak INmusicove priče!

Izvještavale: Gordana Viboh i Marija Kancir