Foals – britanske megazvijezde koje kasno pale

Foals – britanske megazvijezde koje kasno pale

Trebalo im je točno sat vremena od sat i pol svirke da počnu davati znakove života, premda su sve oči prvog festivalskog dana bile uprte upravo u njih.

Britanski pop par ekselans – baš onakav kakav jest i kakav bi trebao biti. Mlak, na trenutke dosadan, no korektan i kvalitetan. Foalsi su svoj nastup odradili poprilično službeno, hladno, no izuzetno profesionalno i odgovorno uz povremenu klišejevsku povratničku izjavu ljubavi frontmena Yannisa Philippakisa koji je unatoč vjerojatnoj ozljedi ruke poprilično dobro odradio svoj dio posla. Dobro, ali ne fantastično, jer ovaj momak nažalost nema gard snažnog frontmena, odaje dojam “jednog u nizu”, u moru istih ukalupljenih glazbenika, zajedno s ostatkom benda kroz kojeg vjetar puše.

foto: Foals, credit: Ivan Peček

Poprilično su uhodana mašinerija, svatko u svakom trenutku zna gdje mu je mjesto – izmjene gitara nakon svake pjesme uz stalno upadanje tehničara na pozornicu zbog raznoraznih sitnica dokaz je kako ova ekipa ništa ne prepušta slučaju, a na bendu je samo da neopterećeno svira, za sve ostalo, tu su neki drugi ljudi.

Nastup s previše dinamičkih uspona i padova, energiju su teško zadržavali na visokoj razini, stoga publika nije imala priliku pošteno se izludovati ili zapanjeno zadržati pažnju na više od dvije pjesme, ali fanovi koji su se hrabro ugurali u prve redove blatnjavog terena bili su jako zadovoljni serviranim. Dio njih zasigurno stranaca, dok su domaći ljudi iz sigurne udaljenosti, no s popriličnim zanimanjem, opušteno pratili nastup Foalsa.

foto: Foals, credit: Ivan Peček

Veliki britanski radijski hit “Exits” nije se uživo pokazao kao stvar s određenom dozom jačine, upravo suprotno, njegov hitoidni karakter traljavo su prenijeli na veliku pozornicu zbog čega se atmosfera počela naveliko razvodnjavati, ekipa pomalo odlaziti, no srećom tada su se sjetili zafitiljiti s “In Degrees” nakon čega je uslijedila žestoka “White Onions” kada je bend napokon počeo davati konkretne znakove života, dobio karakter velikih festivalskih zvijezda.

Obožavateljice u prvim redovima vrištale su svaki put kada bi se mali Yannis spustio među pučanstvo – bio je to show program na samom kraju za fotografe u kojem smo svjedočili Nick Cave wannabe momentu – za fanove vjerojatno fantastičnom, meni osobno, apsolutno fejk trenutku, unaprijed pomno isplaniranom kako bi svi s plitkim osmijehom na licu mogli prepričavati da su Foalsi bili zakon, a i fotke će pokazati isto. Bili su okej, korektni, ali hladni i usiljeno zainteresirani. Očekivanja od britanskog broja jedan bila su puno, puno veća.

Setlista:

On the Luna

Mountain at My Gates

Snake Oil

Olympic Airways

My Number

Black Gold

Syrups

Providence

Spanish Sahara

Red Socks Pugie

Exits

In Degrees

White Onions

Inhaler

 

Bis:

What Went Down

Two Steps, Twice