Pipsi u Saxu, dan 1.

Pipsi u Saxu, dan 1.

Samo pet mjeseci nakon rasprodane male dvorane Doma sportova, grupa Pips, Chips & Videoclips opet osvaja rodni grad. Naime, objavivši dva uzastopna nastupa u rock klubu Sax (24. i 25. travnja) vjerovalo se kako su želje odanih fanova zadovoljene. No nezasitna zagrebačka publika imala je nešto drugo u planu – htjela je još. Kako bi udovoljili željama onih zbog kojih su tu, Pipsi su se odlučili na nešto što još nikada u povijesti kluba Sax nije učinjeno. Dodali su i treći uzastopni nastup, a oni nezasitni dobili su ono što na bisu neumorno izvikuju odmah nakon riječi hoćemo – JOŠ.

Još je zapravo treći dodani, a prvi po redu (23. travnja), koncert Pipsa u Saxu i zamišljen je kao kombinacija električnog i akustičnog nastupa. Kako Pipse nisam imao prilike čuti uživo isključivo u ovom potonjem izdanju, spomenuta kombinacija isprovocirala je velika očekivanja.

Poštujući satnicu, nastup je započeo oko 23:00, a već nakon nekoliko pjesama atmosfera je postala toliko uzavrela da je samo stajanje na mjestu, uz mirno pjevanje poznatih stihova, uzrokovalo instantno natapanje znojem. Činilo se kako su se vodile bitke na dva fronta – za prvi red i za mjesto ispod ventilatora. No uloga ljudi ispred pozornice nije bila razmišljati o atmosferskim i temperaturnim uvjetima oko sebe, već vjerno pratiti upute vidno raspoloženog i energijom napojenog Dude i društva… mora se reći, ulogu su odigrali savršeno.

Kada je došlo vrijeme za akustični dio koncerta, mnogi su očekivali kako će upravo tada predahnuti i uhvatiti energiju za nastavak. No kako stajati, piti hladno pivo ili samo promatrati dok s pozornice ore „Ljeto ’85“, „Poštar lakog sna“ ili „Narko“? Odgovor glasi: „Nikako.“ Stoga je dio namijenjen akustici i blažim pjesmama prošao gotovo neprimjetno kao takav.

Nekoliko trenutaka kasnije Pipsi se vraćaju električnim instrumentima, a na pozornicu stupa Yaya iz Jinxa. Dopustit ću si kolokvijalni izraz i reći da je „Trubača“ i pjesmu matičnog joj benda „Čuvar močvara i trava“ svjetski otprašila. Nakon toga, „Htio bih da me voliš“ i „Bog“ signalizirali su Pipsima kako je došlo je vrijeme za prvi odlazak s pozornice.

Naravno, uslijedilo je opetovano ponavljanje uzrečice „hoćemo još“ i nekoliko trenutaka upražnjena pozornica opet se napunila. Pjesme koje su uslijedile izazvale su kolektivno pjevanje, skakanje i plesanje, ali i žal što se koncertu bliži kraj. Konačno, na putu prema dole Dudo predstavlja bend, zahvaljuje se, skida slušalice te prvi Pipsi u Saxu završavaju. Srećom, dva uzastopna nastupa tek slijede; što akustično, što električno, a budu li uspješni kao ovaj prvi, mogli bi proći kao značajniji događaj u povijesti benda.

Na kraju, ono što se definitivno mora spomenuti jest to da su Pipsi potvrdili profil i status klupskog benda. Svaka čast Domu sportova i Gričevanju – koncerti su bili sjajni – no energija, povezanost i gotovo fizički osjetna magična spona između benda i publike u klubovima najjače su oružje grupe Pips, Chips & Videoclips. Zbog toga se nadam kako će ga što više koristiti.

Hoćemo još!