"The Blackest" – teatar zvukovlja u rasprodanom pogonu Jedinstvo
Foto: Blixa & Teho by RABSCH

"The Blackest" – teatar zvukovlja u rasprodanom pogonu Jedinstvo

Ikona industrial glazbe, kralj mračnog, eksperimentalnog zvuka, veliki Blixa Bargeld, u svom projektu s talijanskim skladateljem, autorom kazališne i filmske glazbe, Tehom Teardom, uz pratnju čelistice Martine Bertoni, Gabriel Coen na bas klarinetu i zagrebačkog gudačkog kvarteta Prelude, sinoć su u raspordanom zagrebačkom pogonu Jedinstvo, posjetitelje odveli na magično sonično putovanje koje sumnjam da će itko od priustnih tako brzo zaboraviti.

Blixa Bargeld, neumorni eksperimentalist, svima nam je, prije svega, poznat kao frontmen berlinskog industrial entiteta  Einstürzende Neubauten te kao član Caveovih Bad Seedsa.  U utorak smo ga imali priliku doživjeti u novoj teatralnoj izvedbi, u dvojcu s Tehom Teardom, talijanskim maestrom zvuka, koji je jedan od najpoznatijih talijanskih filmskih skladatelj (radio je glazbu za filmove velikog Paola Sorrentina, Daniele Vicari te drugih poznatih redatelja, ali i za film "Ti mene nosiš" naše Ivone Juke). Autor je glazbe za brojne kazališne komade, a u svojoj karijeri, osim s Blixom, surađivao je s brojnim drugim glazbenicima poput Girls Against Boys, Wire, Mick Harrisa. A kakvu Teardo stvara glazbu, prilikom dodjele nagrade Ennio Morricone, opisao je sam Ennio Moricone: "Experience tells me that sooner or later those who seek will find and in the passages between searching and finding there are important moments, moments such as the ones we hear on this beautiful album."

Priča "Bargeld – Teardo" započela je 2010., njihovom suradnjom na produkciji  predstave "Ingiuria". Tada nastaje projekt duboke, mračne, ali profinjenje ljepote te spomenuti dvojac u vrlo kratkom vremenu uspjeva stvoriti prepoznatljiv, potpuno novi svijet, potpuno izvan sijena njihovih drugih glazbenih projekata. Nakon prvog zajedničkog albuma "Still smiling", objavljenog 2013. godine, u Zagreb su došli predstaviti svoj drugi zajednički album "Nerissimo", na kojemu, svojim mračnim vokalom, Blixa spretno klizi između talijanskog, njemačkog i engleskoga te pridaje još veću snagu riječima.

Nakon što je kapacitet Močvare u potpunosti rasprodan, koncert je prebačen u veliki pogon Jedinstva. Potražnja za kartama trajala je sve do zadnjeg dana i do zadnjeg sjedišta. Nakon samo par dana i veliki pogon Jedinstva je rasprodan.  Publika je bila razvnovrsna te je okupila brojne generacije, od mladih do starih...onih koji su zasigurno odrastali uz Einstürzende Neubauten. No svi su znali zašto su tamo i nisu se slučajno našli u dvorištu Močvare/Jedinstva. Došli su čuti vrhunske glazbenike i doživjeti glazbenu priču svjetskog nivoa, što su na kraju i dobili.

Pjesame koje je izvodio talijansko-njemački dvojac bile su i s prvog,  "Still smiling" i drugog albuma, "Nerissimo"  te je sa istoimenom pjesmom (talijanska verzija) koncert i započeo oko 21,40. Nizale su se tako pjesma za pjesmom, poput velikih uspješnicaThe Beast i Mi scusi. Napokon, na  pjesmama The Empty Boat, Animale, Nirgendheim, DHX2, Come Up and see me, Give me i Nerissimo (engleska verzija) Blixi i Tehu na pozornici su se pridružili i članovi gudačkog kvarteta Prelude. U jednom trenutku, zatovrio sam oči i mogao zamisliti točno svaku notu kako se iscrtava u bezgraničnoj bijelini. Zvuci koji su dopirali do mene, vodili su me u neki drugi, magičan, mračan, a istovremeno topao svijet.

Ovo mi je bio prvi koncert takvog tipa i mogu reći da sam uživao u svakom trenutku. U posebnom sjećanju ostali su mi čudesni momenti, kada su iz pozadine, čelistica  Martina Bertoni  te Gabriel Coen cjelokupnom zvukovlju dale onaj završni, čudesan dodir.

Na žalost mene i svih prisutnih, "službeni" dio koncerta trajao je oko sat vremena... ipak, čudotvorci večeri vratili su se na pozornicu i prisutnima darovali "encore". Međutim, neposredno nakon tog izlaska, Teho je nešto šapnuo Blixi i napustio pozornicu. Blixa nas je obavijestio da je Tehu procurila krv iz nosa, pokušao nas zadržati pričavši pokoji vic, ali ni nakon 20 minuta izbivanja, Teho se nije vratio na pozornicu. Bilo je očigledno da je koncert, nikako planirano, prijevremeno završen.

Za kraj bih dodao, ako se ovakav koncert ponovi u skorijoj budućnosti te u našoj blizini, toplo preporučam to, s ničim usporedivo glazbeno (gotovo teatralno) putovanje. Nadam se da će nas u istom sastavu, ovi vrsni glazbenici neki sljedeći put počastiti svojom izvedbom u Lisinskom. U akustičnosti koju dvorana Lisinski pruža, Blixin "inward scream" i Tehov čudesan glazbeni "inžinjering" kojima je "Nerissimo" prožet, dobili bi priliku za svoj puni "crni" sjaj.

Završio bih prikladno, stihovima posebno mi drage "What if...?": "Che bella giornata! Che bel tempo!"