Izvantjelesno iskustvo uz veličanstveni Kries u riječkom Pogonu kulture

Izvantjelesno iskustvo uz veličanstveni Kries u riječkom Pogonu kulture

Svi koji su imali sreće prisustvovati koncertima Kriesa znaju da je to iskustvo koje je teško pretočiti u riječi. Njihovi koncerti kod publike izazivaju gotovo izvantjelesno iskustvo, a sinoć ga je imala priliku doživjeti i riječka publika okupljena u Pogonu kulture na Weekend festu.

Nešto malo iza 23 sata i nastupa benda Kazan, na koji sam nažalost zakasnila, prvi taktovi pjesme "Selo na okuke" signalizirali publici da je vrijeme da se okupi ispred pozornice na koju se popela čudesna sedmorka zvana Kries. Ono što se uvijek može očekivati od Kriesa je njihova apsolutna besprijekornost i vještina muziciranja. Jučer je bilo potrebno nekoliko pjesama da to u potpunosti dođe do izražaja zbog tehničkih problema sa zvukom koji su dekoncentrirali bend, a par pjesama bilo je potrebno i jednom razbrbljanom dijelu publike da se uživi u koncert. Čim su otklonjeni problemi sa zvukom Kries je dobio svoj pravi zamah i "ritual" je mogao početi. 

Bend predvođen karizmatičnim Mojmirom Novakovićem, na pozornici postaje medij koji daje glas nekim davno minulim vremenima koja svakom live svirkom Kreisa ponovno ožive. Oni pred vašim očima postaju manifestacija energija prošlosti koje su svojom ljubavi i predanim radom spasili od zaborava te ih uz suvremene glazbene aranžmane približiili generacijama koje inače možda nikada ne bi stvorile afinitete prema etno glazbi i tradiciji koja nam je u obilju ostala u nasljeđu. Mojmirov glas savršeno je "oruđe" za oslikavanje raznovrsne narodne tradicije, a što dublje ulazite u koncert čini se kako dopušta "duhovima prošlosti" da ga u potpunosti prožmu. Uz Mojmira stoje šestorica genijalnih glazbenika koji uz šarenilo instrumenata od uobičajenih poput bubnja i gitare pa do "egzotičnijih" dipli, gajdi, lijerice kreiraju raskošno tkanje jednog od naših najsjajnijih glazbenih dragulja.

Kries tijekom koncerta postupno pojačava intenzitet, a na pjesmama poput "Grličica", "Skoči kolo", "Dodole" , "Sito to", "Moj javore" intenzitet postaje toliko jak da imate osjećaj da će se publika i bend "raspasti" i pretvoriti u jednu energiju. Veliko finale koncerta već tradicionalno je uz "Zumbu", pjesmu naslijeđenu od benda Legen, koja kod publike izaziva pravu maniju te za koju imate osjećaj da traje beskonačno i poželite da traje još bar toliko... Koncertni "ritual" završava uz hipnotičko dvoglasje Mojmira Novakovića i Ive Letunića koje zvuči "vansvjetovno" i naprosto veličanstveno.

Riječka publika Kries je ispratila uz u potpunosti zaslužene ovacije, a topla preporuka svima koji još uvijek nisu imali priliku prisustvovati njihovom je da ih "ulove" gdje god stignu i otkriju jedno od naših najdragocjenijih glazbenih blaga.