Repetitor, Moskau i Rusti u Tvornici kulture

Siječanj nam je donio lijepu količinu kvalitetnih koncerata, a za sam kraj bio je ostavljen onaj najbolji, Repetitor u Velikom pogonu Tvornice uz podršku bendova Rusti i Moskau.
[caption id="attachment_6229" align="aligncenter" width="547"]Repetitor (izvor: Facebook) Repetitor (izvor: Facebook)[/caption]
Ljude koji pohode koncerte u Tvornicu često zna zbuniti koji je ulaz namijenjen za dolazak na koncert, pa je tako i ovu večer bilo zanimljivo gledati ljude kako se šeću od onog u Šubićevoj do ulaza koji se nalazi u Ulici kneza Ljudevita Posavskog, usput si dajući savjete kako je ovaj put ipak Šubićeva pravi izbor. Nakon uspješnog ulaza u Tvornicu nije bilo potrebno dugo čekati na početak koncerta koji je otvorio Moskau. Ovaj koprivnički bend trenutno nema preveliku količinu izdanog materijala, ali su pružili odličan glazbeni uvod za nadolazeći nastup. Kako to inače biva, dvorana je bila poluprazna dok su se njome počeli širiti zvukovi koje je proizvodio ovaj trojac. Moskau je noise-rock bend koji u svom glazbenom izražaju koristi ogromnu količinu organizirane buke potpomognute naglim promjenama ritmova. Jedina zamjerka je bila u vokalu koji je često bio progutan spomenutom bukom, ali unatoč tome cjelokupni nastup ostavio je pozitivan dojam. Nakon njih došao je red na Rusti. Trenutno ne previše poznat bend (nadam se ne zadugo) podigao je kompletni nastup na sljedeću razinu. Cijela se večer postepeno razvijala, tj. nadolazeći bend je nastavio točno tamo gdje je onaj prethodni stao. Nije postojao onaj osjećaj da bend stvara svoju zasebnu energiju i svoj nastup, nego je svačija izvedba bila potpomognuta izvedbom prethodnog sastava. Svaki bend bio je dio slagalice koji je upotpunjavao jednu veliku sliku. Rusti, također tročlani bend, svoju glazbu balansira na tankoj liniji između indie-rocka i čistog punk-rocka na tragu rane Nirvane i sličnih bendova. U skladu s time, pjesme se sastoje od melodičnih rock riffova, da bi zatim naglo prešle u distorziranu buku. Još jedna pohvalna stvar bili bi tekstovi na hrvatskom. Lijepo je živjeti sa spoznajom kako se u Hrvatskoj i ostalim zemljama sa srodnim jezicima polagano razbija i demistificira ta poveznica između engleskog jezika i glazbe koja svoje korijene vuče iz zemalja kojima je engleski materinski jezik. Takvih bendova je na našem području bilo oduvijek(primjer benda SexA prvi pada na pamet), ali tek unatrag par godina ta ideja poprima važniju ulogu. Počinje se osjećati kako mladi bendovi više ne smatraju kako je strogo nužno imati tekstove na engleskom ako se svira glazba na tragu Nirvane, Joy Divisiona ili bilo kojeg drugog stranog benda. Samim time dobiva se nova svježina u glazbi i ono dopušta i omogućuje glazbeni napredak čiji su predvodnici upravo ovakvi mladi bendovi. Ako su Moskau i Rusti dali svoj dio doprinosa, onda je Repetitor dao barem ono što su oni dali i još toliko. Dok jedan bend ima blagih problema s tremom ili s trenutnim pogreškama u sviranju, Repetitor pokriva sve te sitnice i to je karakteristika koja razlikuje odličan bend od dobrog, tj. prosječnog. Repetitor je došao do te razine da više ne može odsvirati loš koncert, dobar nastup je najgore što mogu dati, sve ostalo je iznad. Kao što je bilo prethodno rečeno, cijela je večer bila u razvoju a Repetitor je bio vrhunac. Svaka pjesma traje točno onoliko koliko treba trajati i daje svoj maksimum. Nevažno je li to „10 puta nedeljno“ ili „Šteta“, svaka od njih omogućuje da uživate u onome što čujete i u trenutku izbriše i onaj mogući tračak sumnje koji ste imali prije dolaska na koncert. Još jedan aspekt koji ih čini boljim od ostalih je taj što svatko od ove trojke istodobno funkcionira sam za sebe i kao kolektiv. Ne postoji bandleader koji obavlja većinu posla, dok ostatak benda obavlja posao pratnje. Ana-Marija svira bas i izgleda kao da ju ništa ne može srušiti, dok Boris trčeći ruši sve pred sobom (uključujući i Anu u jednom trenutku), ali i takvim nepredvidljivim situacijama ne dopuštaju da ih ometu. U skroz vlastitoj priči, Milena svira bubnjeve, bez doživljaja ostatka i svatko od njih daje onaj dio koji je potreban da sveukupni dojam bude savršen. Češća je situacija da bend svira, dok je publika ta koja je više uživljena. Kod Repetitora to nije slučaj, iako publika vjerojatno nije mogla biti više oduševljena nego što je bila, Boris, Milena i Ana-Marija su ju i u tome nadmašili. Jednostavno, svaki element ovog benda je na mjestu i teško da itko može imati primjedbu na njih. Moglo bi se reći da je ovaj bend trenutno na vrhuncu po pitanju kvalitete pjesama i nastupa, ali da ih ne bi urekli, bolje da se ostavi prostora za još. U nešto više od sat vremena doveli su sebe i cijelu publiku do iznemoglosti i vjerojatno svima omogućili lagan i ugodan san.   Tekst: Antonio Rozić