Samo dobre vibracije na Pozitivnom koncertu!

Samo dobre vibracije na Pozitivnom koncertu!

Dvanaesto izdanje Pozitivnog koncerta, održanog sinoć u zagrebačkom Domu sportova, obilježila je odlična atmosfera za koju su bila zaslužna četiri potpuno različita, ali vrhunska glazbena imena: Luce, Darko Rundek, Josipa Lisac i Bajaga. Osmjesi na licima tisuća okupljenih potvrdili su onu dobro poznatu izreku - glazba je uistinu zvonka radost!

Čast otvaranja koncerta pripala je mladoj kantautorici Luce. Iako na ovakvim velikim koncertima prvi izvođači imaju prilično nezahvalnu ulogu animiranja publike koja se tek polako okuplja u dvorani, Luce je svoj posao odradila na visokoj razini. Iako je dobrom dijelu publike vjerojatno još nepoznata, zaintrigirala nas je, zadivila odličnim glasovnim sposobnostima, a pred kraj čak i rasplesala. Svoj sinoćnji nastup zaokružila je pjesmom „Možda mi“, a s pozornice je ispračena zasluženim pljeskom.

I dok je za vrijeme nastupa Luce publike više bilo pred dvoranom, nego u njoj, u desetak minuta pauze do nastupa Rundek Cargo Tria, dvorana Doma sportova se dupkom ispunila, a publika je nestrpljivo priželjkivala nastup jednog i jedinstvenog Rundeka. Ovaj osebujan trojac na pozornici je dočekan, a i kasnije a kasnije i pozdravljen, velikim ovacijama koje su i zaslužili sinoćnjom svirkom. Buntovno raspoložen Rundek, predivna Isabel i nadnaravno talentiran Duco odsvirali su set fino izbalansiranih starijih i novijih pjesama, počevši sa „Džaba“, nakon koje su slijedili jedni od najvećih hitova, usudila bih se reći, domaće scene općenito – „Ruke“ i „Uzalud pitaš“.

Rundek još od vremena Haustora pa sve do danas pjesmama kao da uvijek iznova uspijeva pronaći put do publike, i to one koja u vrijeme dok je Haustor palio i žario scenom još ni izdaleka nije bila u planu. „Ay Carmela“, „Mostovi“, „Ima ih“, „Bi mogo da mogu“ i „Sanjala si da si sretna“ samo su neke od pjesama koje su nam uljepšale jučerašnju večer, a priča Cargo tria zaokružena je neizostavnom „Apokalipso“, koja uistinu, kao što je to i bend sam zaključio, baš nekako paše za kraj.

Uzlazna putanja jučerašnje večeri nastavila se nastupom jedne od najvećih diva i uzora brojnim mladim glazbenim nadama, Josipe Lisac. Po prvi sam put imala priliku slušati njen nastup i neizmjerno mi je drago da sad i iz prve ruke mogu potvrditi da je Josipa zaslužila sve brojne pozitivne epitete koji joj se dodijeljuju tijekom dugogodišnje karijere. Počevši naravno s maestralnim vokalnim sposobnostima pa sve do čak neočekivane pristupačnosti i jednostavnosti, Josipina pojava na sceni uistinu oduševljava. Emotivna „O jednoj mladosti“ ostavila je publiku bez riječi i odvela nas u neka starija vremena, „1000 razloga“ „Živim po svom“ i „Danas sam luda“ rasplesali su punu dvoranu, a s Josipom smo disali, ljubili i tugovali na „Gdje Dunav ljubi nebo“, izvedenoj rearanžiranom izdanju. Odavši počast jednom od najvećih hrvatskih glazbenika i njenoj najvećoj inspiraciji, Karlu Metikošu, Josipa je rado s tisućama okupljenih slušatelja podijelila one najiskrenije emocije i nije sakrivala zahvalnost kad su tisuće ljudi u publici to prepoznale.

A za sam kraj večeri ostavljeni su najveći „veseljaci“, ljudi iz prepuni dobre energija koju uvijek rado dijele s publikom – Bajaga i Instruktori. Kao što su i sami naveli, ne može proći godinu dana, a da oni ne posjete Zagreb, što je u svakom slučaju istina jer ova je ekipa uvijek rado viđen gost. Nastup su otvorili s „Dobro jutro“, nakon koje je uslijedio niz njihovih najvećih hitova, što je možda malo nezahvalan izraz, budući da 90 % njihovog stvaralaštva komotno spada i među najveće hitove. Plesali smo na „Verujem, ne verujem“ i „Život je nekad žut, nekad siv“, veselili se uz „Veselu pjesmu“, sjetili se nekih dragih ljudi uz „Moji drugovi“, kontemplirali o životu uz „Godine prolaze“ i maštarili o „Lepoj Janji“.

Naravno, neizostavne su bile i romantične „Kad hodaš“ te „Zažmuri“, za vrijeme čije izvedbe su jedina svjetla u dvorani dolazila od mobitela, stvorivši tako privid zvjezdanog neba. Iako je Bajaga frontmen benda, kao i na svakom nastupu glavni je showman bio gitarist Žika Milenković koji nije skrivao ljubav prema Zagrebu i okupljenoj publici. Za sam kraj regularnog dijela koncerta ostavljena je njihova možda najpoznatija pjesma, „Tišina“, međutim, vjerujem da u glavama publike opcija da se ide kući bez bisa nije ni postojala. Bend se ubrzo vratio na pozornicu i kao na šećer na kraju za nas odsvirao dramatičnu „Otkad tebe volim“ te simboličnu kombinaciju „Samo nam je ljubav potrebna“ i „All You Need Is Love“.

U veselom tonu te uz nadu da je njegova edukativna narav barem donekle utjecala na publiku, prošao je još jedan Pozitivan koncert. Iako su svi jučerašnji izvođači po prvi put nastupali na ovoj manifestaciji, još su jednom pokazali i dokazali zašto ih se naziva vrhunskim glazbenicima i zabavljačima te pritom pružili dobar primjer onoj najmlađoj među njima, čiji je put tek na početku.

Foto: Ivan Peček