Sarah Brightman - kraljica spasila božićnu galu
Photo: Sarah Brightman, credit: Željko Jelenski/Muzika.Hr

Sarah Brightman - kraljica spasila božićnu galu

Veliki božićni gala koncert u režiji Anthonyja Van Laasta, koreografa iznimno uspješnog filma "Mamma Mia". Sa Sarah Brightman u glavnoj ulozi, gostovanjem dobro poznatih Gregoriana i nova svjetska tri tenora.

Britanska impresivna produkcija bila je lišena svakog kiča, uistinu se radilo o kraljevskom gala koncertu. Minimalna scenografija uz minimalno korištenje scenskih efekata omogućila je fokus isključivo na glazbenu kvalitetu izvođača koji su se izmjenjivali na pozornici. Simfonijski orkestar i bend izvedbom su obogatili aranžmane te udahnuli novi život tradicionalnim pjesmama. Zvuk je u Areni bio iznenađujuće dobar za klasični koncert, stoga prepreka za potpuni doživljaj nije bilo.

Ovo je iznimno dobro režirana predstava. Mnoštvo je vrsnih glazbenika okupljeno na jedno mjesto, svaki je njihov pokret razrađen do krajnjeg detalja. Ne postoji manevarski prostor za improvizaciju - svaka riječ je pomno unaprijed isplanirana, tako da nitko nije prešutio čast i oduševljenje što stoji na toj pozornici. I nakon dvadeset i tri odrađena ovakva koncerta, zašto bi se trudili napraviti sekundu drugačijeg programa? 

Najavljen kao veliki koncert velike Sarah Brightman, prvi su dio u trajanju od šezdesetak minuta ispunili "gosti". Gosti, kao fin naziv za predgrupe. Glavna je zvijezda na binu stala tek u drugom dijelu programa, a do tada su publiku zabavljali Gregoriani i tri tenora. Gregoriani u već mnogo puta u Hrvatskoj viđenom stilu, s božićnim repertoarom, fokusirali su se na nešto više tonove nego inače. Simpatičnost koju proviruje iza halja i sestru Amelija (Brightman) koja se simpatično uklapa u društvo uvijek je iznova lijepo vidjeti i poslušati. No, tri tenora - ne toliko. 
Tri tenora opis je isključivo tehničke prirode, nemaju oni veze s ekipom Carreras-Domingo-Pavarotti. Svjetlosnim miljama udaljeni od njihovih interpretacijskih sposobnosti i tehničkih mogućnosti. Kada s jedne strane imaš bolesno savršeno isplaniranu koreografiju, iznimno zahtjevnu produkciju i velika, velika glazbena djela na repertoaru, ne postoji mjesto za kiksanje. Kada želiš svoj karakter nešto više istaknuti u cjelokupnoj sterilnosti showa, to mora biti enormno dobro odigrano. Inače ti nema spasa. Jer, kad zezneš, zezneš sebe i raživciraš slušatelja. Prvi je nadobudno na binu izašao Mario Frangoulis, uspješni grčki tenor koji je bio korektan, no prilično nizak. Radi li se o prehladi ili o nekim drugim problemima, kiksao je u visokom falsetu, što je pokušao nadoknaditi šarmantnim pristupom. Swing verzija "Jingle Bellsa" zvučala je simpatično, ali pomalo usiljeno. Četrnaestogodišnja harfistica iz St. Petersburga osvojila je publiku - blistala je u raskošnoj bijeloj haljini. Uz glavnu zvijezdu večeri, jedan od boljih trenutaka događaja. Drugi tenor, kontratenor, Narcis nije tipičan izvođač svog faha. Ne posjeduje čistoću tipičnog kontratenora, prepoznatljivije boje i modernijeg pristupa interpretaciji, isprva ostavlja publiku u šoku, no potpuno osvaja emotivnom izvedbom "O mio babino caro". Treći tenor, Fernando Varela, nije skrivao ponos svojim porijeklom. Kao i "Despacito" koji je Arenu nedavno otkazao, i on dolazi iz Portorika. I jako je ponosan na izdržljivost svog tipičnog tenorskog vokala. Nauštrb svega ostalog. Zato svaku frazu nastoji produljiti što dulje može, ispustio je dušu kako bi impresionirao s "Nessun dorma". Izuzetno, izuzetno prostačka interpretacija s produljivanjem svakog kraja fraze, nagrdio je jednu od najljepših opernih arija kako bi se očajnički pokušao dokazati. I 'ajde za "Nessun Dorma", Lisinski Arioso omogućuje da se ova arija doživi u puno boljem izdanju, ali to što je unakazio "Phantom of the Opera", to je bilo neoprostivo. 

Photo: Sarah Brightman, credit: Željko Jelenski/Muzika.Hr

Nakon svih muka po tenorima, pokoji upad standardno dobrih Gregoriana, napokon smo dočekali i divu. Sarah Brightman ne treba posebno predstavljati. Božanskim je glasom donijela "Ave Maria", blistava, svjetlucava s krunom na glavi. Već od prve otpjevane je note jasno zašto je toliko zadivila i velikog Andrewa Lloyda Webbera, baš kao i ostatak svijeta. Nastavila je s "Pie Jesu" u kojoj joj se pridružio i Narcis. Naglasak na iznimno visokim tonovima, otpjevanim čisto i besprijekorno. Lagano i poletno, baš kao i pahulje koje su padale po pozornici tijekom izvedbe "Silent Night". Božanstvena izvedba "La Lune" opravdava status kraljice crossovera. Nakon ne tako impresivnog baleta, Gregoriani su se, kao i prethodni put, spustili u publiku i otpjevali nekoliko skladbi, ovaj put na razglas. I nisu se opraštali od Zagreba, odradili su svoj dio korektno i zadovoljavajuće. Popeli su se na binu i otvorili posljednji, "buntovnički" dio nastupa. Ozbiljnosti su se vratili kada je kraljica ponovo stala na binu i izvela "Phantom of the Opera". Iznimna je čast imati priliku čuti ovo djelo uživo u originalnoj verziji. Iznimna, iznimna. No, tada na binu stane Mario Frangoulis. I krene prostački zavlačiti svaku frazu. Ma nije on ni f od fantoma, naravno da pjevački ima velikog potencijala, no karakterna je nula za ovu veliku ulogu. Kao da se preplašio Sarah, pa je pred njom ponizan i sav kvazi skroman. Uguši se fantom, brate. Sarah - besprijekorna. Nakon ovog kiksa, uistinu je "Time To Say Goodbye", no toplom i tehnički savršenom, iskusnom izvedbom još se više obraduješ skorašnjem koncertu Andree Bocelli i ostaneš na drugom bisu. Veseliji, raskošniji i ritmičniji, uz sve glazbenike na bini, kraljevska se božićna gala privela kraju skladbom "Happy Christmas". 

Bilo je dobrih, bilo je i loših trenutaka. Sterilnost i programiranost svakog pokreta na trenutke je ubijala toplinu i spontanost Božićnog duha, no čuti Sarah Brightman uživo velika je čast. Događaj za šire mase, za usputne slušatelje, ali ne i za velike ljubitelje glazbene umjetnosti. Njihov je apetit mogao biti zadovoljen, no zbog određenih loših interpretacijskih detalja i prevelike sterilnosti, nažalost te večeri nije.