Siddharta u Tvornici kulture

Siddharta u Tvornici kulture

Vse najboljše, Siddharta!

Dva tjedna zaredom Tvornica Kulture  ponudila je poslastice mnogim glazbenim sladokuscima – prošli se vikend radilo o prvom HOP – festivalu, dok je sinoć hrvatska publika imala priliku uživati na koncertu benda kojeg svi rado nazivaju „najboljim slovenskim izvoznim proizvodom“ – Siddharte. Siddharta je svojim zagrebačkim koncertom proslavila čak dva rođendana: dvadeseti rođendan benda, ali i rođendan vokala Tomija Megliča, koji unatoč upravo navršenih 38 godina, pršti energijom hiperaktivnog dvadesetogodišnjaka.

Uvod u maestralnu večer bio je zagrebački alter–rock bend Seven Mouldy Figs. Do otprilike polovice njihova nastupa, veliki pogon Tvornice se solidno napunio i publika se polagano zagrijavala za Siddhartu. Iako se vidjelo da članice Seven Mouldy Figs imaju dobru interakciju s publikom i da su za mlad bend zavidno dobro uigrane, moram priznati da meni, a sudeći po njihovim reakcijama – ni dobrom dijelu ostatka publike, nije baš najjasniji izbor njih kao predgrupe. Curama svaka čast na trudu i radu, neka samo tako nastave, ali pomalo psihodelične melodije i relativno statičan nastup nisam doživjela kao „logičan“ uvod u eksploziju koji napravi Siddharta. Kao iznimku, željela bih pohvaliti bubnjaricu koja se istaknula i uživljeno prenijela svoju energiju i ljubav prema glazbi na bubnjeve, a preko njih i na publiku.

Nakon kraće pauze u kojoj su se popunili svi kutci Tvornice, na pozornicu je stupilo čudo Siddharte– benda koji nikada ne dosadi i kojeg se njegovi slovenski i hrvatski fanovi (uključujući mene) ne mogu  zasititi. Nakon odličnog koncerta u KSET-u 2013. godine koji će se još dugo pamtiti, a kojim je Siddharta pokazala da podjednako funkcionira na stadionima od 30 000 i klubovima od 300 ljudi, sinoć su Tomi i kompanija naočigled Tvornice ponovili taj uspjeh i doveli ga na još višu razinu. Koncert je počeo brzo i žestoko, pjesmama „Apokalipsa“, „B Mashina“ i „Bonsai“, čija je izvedba bila praćena savršeno usklađenom igrom svjetlosnih, ali i zvukovnih efekata. Kroz čitavu Siddhartinu glazbenu karijeru, na koncertima se velik značaj pridavao upravo pomno promišljenim efektima, djelomično zbog industrial zvuka koji bismo donekle mogli usporediti s još žešćim Rammsteinovim, ali i zbog vizualnog dojma koji, u kombinaciji s auditivnim, publici ne dozvoljava nikakvu ravnodušnost.

Nakon ionako snažnog početka, set lista je sa svakom daljnjom pjesmom stavljala sve veći osmjeh na naša lica: „Napoj“, „Rave“ i „Pot v X“ već su se okušano pokazale kao savršen izbor za podizanje atmosfere, a publika je svaki Siddhartin glazbeni odabir pozrdravila oduševljenim pljeskom. Interakcija koju čitav bend na svojim koncertima ležerno i neisforsirano uspostavlja s publikom i više je nego hvalevrijedna, a samim time i rijetka. Članovi benda svojim zajedničkim radom već 20 godina uspijevaju na slušatelje prenijeti svoju ljubav prema nastupima i prema glazbi, što generacije publike (čije su godine sinoć bile u rasponu od 18 do 48) očito znaju prepoznati i cijeniti te tu istu ljubav vraćaju hodočašćenjem na koncerte i predanim uživanjem u njima.

Nakon brzog i energičnog prvog dijela, uslijedila je kratka pauza u obliku jedne od najljepših Siddhartinih balada „Samo edini“. Nježan uvod na klavijaturama te vokal koji se kreće iz melankoličnih i mračnih dubina u visine, na kojima bi mu mogli zavidjeti mnogi glazbenici, zaslužili su gromoglasan pljesak, nakon kojeg se publika „poklonila“ bendu, ali i bend publici. Vrhuncem koncerta proglasila bih pjesme koje su slijedile, a bile su to redom „Ring“, „T.H.O:R.“ i „Od višine se zvrti“ koje su među publikom izazvale apsolutni kaos. „Naj se trese, naj se trese“ – rečenica je koju se uvijek čuje na Siddhartinim koncertima, a Tvornica se bome tresla.

Službeni dio koncerta okončan je dirljivom izvedbom pjesme „Novi svet“, nakon koje je uslijedio bis vrijedan čekanja. Na prve je taktove „Platine“ publika otpustila sve kočnice, plesalo se, skakalo, poletio je i pokoji grudnjak. Nakon također impresivne izvedbe „Orion lady“, u kojoj je Tomi pokazao da mu ne predstavlja problem iz vriska i growlanja neprimjetno se brzo prebaciti u nježne i tople note, uslijedila je posljednja pjesma večeri „Vojna idej“. Za vrijeme njene izvedbe (kao i čitavog koncerta), svi članovi Siddharte pokazali su zadivljujuć, a opet zasigurno samo mali dio svojih talenata i sposobnosti kojima se mogu pohvaliti nakon 20 godina itekako uspješne karijere.

Na kraju je koncerta Siddharta „svojim prijateljima, publici“ zahvalila na rock ‘n’ rollu, nakon čega je publika zajedničkim pjevanjem čestitala rođendan osobi koja ju je čitavu večer uspješno zabavljala i ispunila veseljem i zadovoljstvom. Tomiju i Siddharti također želim sve najbolje za njihove rođendane, svirali nam barem još toliko!

Tekst: Marija Kancir