Six Pack - kultni punkeri "razvalili" Tvornicu

Promatrajući iz gradskog tramvaja kišom okupan Zagreb, tijek misli bio mi je usmjeren k Tvornici kulture i sinoćnjem tek očekivanom koncertu. Dok je većina stanovništva odmarala od napornog tjedna, onaj manji postotak glazbeno zaintrigiran i punkerski potkovan, svoj put je ove subote usmjerio na proslavu 20 godina karijere Six Packa.

[caption id="attachment_6071" align="aligncenter" width="547"]photo1 Photo by Andrea Kovač[/caption]

Mnogi su putovali iz drugih gradova kako bi sa zagrebačkom publikom dočekali i pozdravili članove ovog srpskog punk rock sastava. Hvala im što su razbudili Tvornicu, uz svoje prijatelje i bendove podrške.

Negdje iza 21 sat teren su zagrijali zagrebački punk rockeri Pičke vrište. Nepovoljan termin je jedina manjkavost njihova nastupa. Nekolicina ljudi u publici bili su većinom predani fanovi koji su unatoč satnici svejedno došli poslušati ovaj bend. Nakon svirke u Attacku u prosincu, Vintage baru na Good Vibrationsu početkom mjeseca, ovo je bila još jedna dobra siječanjska priča za Pičke vrište. Izvodeći većinom pjesme s novog albuma Nedovršena priča, kroz zapanjujuće energičan nastup dopirali su do slušatelja najviše emocijom. Većinom intimni, čak i ljubavni tekstovi prevladavaju u ovom divljem i tehnički korektnom deranju, uz žestoku svirku koja neupitno ubrzava rad srca. Preko socijalne „Svijet ludila“ koju smatraju svojom najtužnijom pjesmom, do cjelovite “Boje tuge“, uživljenost ih je nosila kroz nastup. Publika je vješto komunicirala s energičnim vokalistom, iako nedovoljno opuštena u rani noćni sat.

Saučešće je drugi bend koji je nastupio pred gotovo istom nekolicinom ljudi. Njihov zvuk je nešto plesniji, ali sveukupni dojam je bio jednostavno manje energičan. Ono što je specifično u njihovoj izvedbi i iznimno simpatično je dočaravanje mimikom svakog odsviranog tona. Spojili su nespojivo, veseli punk rock i morbidne tekstove. Više od svih ove večeri dotiču se tabua na onoj crnohumornoj razini. Sve što ih dotiče u žaru ljutnje i marginalnih emocija vješto slažu u interesantne tekstove bez puno rima. Očito je da ih melodija sama nosi u stvaranju. Osim tekstova i korektno odrađene svirke, ističe se i vokalna izvedba Matije Rosića koji na prvo slušanje podsjeća na glas Billia Joa Armstronga (Green Day). Saučešću, kao i prethodnom bendu, treba manja dvorana ili više poklonika kako bi doživljaj punka bio potpuniji.

Fast response su imali više sreće jer su svirali pred većom publikom, pa su nekako spontano ostavili dojam predgrupe Six Packa. Svojim terminom lakše su dopirali do većeg broja ljudi, glazbeno upečatljiviji, zbog instrumentalnih gitarističkih dionica koje su bile pravo osvježenje. Osim izražajnih i dugotrajnih instrumentala, tehnička preciznost i tekstovi na engleskom jeziku njihovo su obilježje večeri.

Jedva dočekan Six pack svoju svirku je otvorio poznatom „Najviše me boliš ti“. Tvornica se ispunila oblacima topline i glasnim pjevanjem razgaljenih slušatelja. Već s prvim taktovima publika pjeva jednoglasno s vođom benda Milanom Radojevićem Mikijem. Cjelokupna atmosfera govori kako je Six Pack dio opće kulture punka na našim prostora. Njihov dobro uigrani zvuk koji smo sinoć slavili, govori o razvoju energije među članovima benda koja iz pjesme u pjesmu buja i daje više publici. Oduševljena publika je bez problema uzvraćala pozitivnim reakcijama i predanošću zvucima koji su dopirali s bine. Publiku je činila većinom mlađa populacija, koja je Six pack pratila od samih početaka, kroz svoju osnovnu i srednju školu, te se propitivala i jačala uz stihove njihovih pjesama. Osobito intimni trenuci glazbenika i publike nastali su pri izvođenju pjesme „Anđela“ i na drugom bisu pri a capella izvedbi pjesme „Druže moj“. Srdačni i povezani s publikom, nebrojeno puta su zahvaljivali na svojoj prihvaćenosti u Zagrebu i općenito u Hrvatskoj. Pokoji put sarkastični, većinom razigrani članovi benda, istinski su bili ganuti činjenicom kako imaju veliku i složnu publiku u ovom kraju.

Zahvaljujući prolaznosti vremena, dobrosusjedski odnosi će nadvladati krize materijalno osiromašenog i socijalno izmučenog društva te, nadam se, ukazati na važnije priče života. Ako uspijeva glazbenicima i njihovim slušateljima, zašto ne bi i ostalima?

Tekst: Gordana Viboh

24.01.2015.