Slash feat. Myles Kennedy and The Conspirators na Šalati
FOTO: Tomislav Sporiš/Ravno Do Dna

Slash feat. Myles Kennedy and The Conspirators na Šalati

Dugo je Zagreb čekao da se slavni član Guns n´ Rosesa, poznati čupavac sa šeširom pojavi te "zapjeva" sa svojom gibsonicom. Navodno je koncert organiziran na njegovo osobno inzistiranje, a sudeći po reakcijama dotičnog te ostatka benda, sigurno nije požalio. Vrijedilo je čekati jer su Slash i ekipa napravili solidan rock spektakl u kojem je ipak ono najvrjednije bila – zagrebačka publika.

Dva domaća benda vrlo dobro su zagrijali pozornicu i publiku koja je za vrijeme njihove svirke polako popunjavala Šalatu. Luxus Lord su pokazali da se može uspješno kombinirati američki zvuk stoner riffova, odužiti pjesmu iznad tri minute, a da ne zvuči tehnički isforsirano, eksperimentalno ni progresivno, i uz to pjevati na hrvatskom jeziku. Publika ih je nagradila pljeskom koji rijetko predgrupe dobiju te se nadam da su ovim predstavljanjem dobili nove fanove koji će ih poslušati u manjim klubovima gdje Luxus Lord imaju satnicu u kojoj mogu svu svoju energiju izbaciti i natopiti pozornicu znojem istinskog rock and rolla. Neuništivi Hard Time u novoj postavi oslonili su se na stare hitove kojima je svima poznati Pišta dobrim frontmanovskim angažmanom uspio zagrijati glasnice svima u prvim redovima koji su ih hladili s pivom (vrijednom 20 kuna…) i nestrpljivo čekali Slasha.

Nešto prije 21 sat uz zalazak sunca izašla je gitaristička rock legenda, hodajući brend s neizostavnim šeširom, tamnim naočalama i kosom koja ga skriva, uz povike mnoštva žena i curica koje su oduvijek zaštitni znak njegovih koncerata. "You´re a Lie" je pjesma koja je otvorila koncert, no prvu pravu erupciju oduševljenja izazvao je hit Gunsa "Nightrain", vokalno zahtjevna pjesma koja Mylesa odmah na početku koncerta tjera na hvatanje visokih tonova koje je Axl nekoć hrabro vrištao. Bluesersko uvodno prebiranje po gitari i Mylesov glas na "Back to Cali" redovito sjajno zvuče pa tako i sinoć. Refren na "You Could Be Mine" bila je prilika Mylesu da odmori glasnice s obzirom da je sada već dobro zagrijana publika odlučila nadglasati bend koji je u tim trenucima još imao poprilično sramežljivu glasnoću i jasnoću zvuka. Vrlo dobar basist i još bolji pjevač i zabavljač  Todd Kerns preuzeo je ulogu frontmena na "Doctor Alibi" i iznenađenju "Welcome to the Jungle" koja se rijetko nađe na repertoaru.

Do sredine koncerta već spomenuti zvuk je bio neprihvatljiv, nedovoljno glasan za ovakav tip svirke, Mylesov glas se slabo čuo, a kod Slasha se nije moglo raspoznati što svira uopće. U drugoj polovici stvari su i u tom pogledu krenule na bolje, ton majstori su se potrudili da to poprave što je pozitivno utjecalo na ionako dobro raspoloženu publiku. "Starlight", "Beneath the Savage Sun" i "Bent to Fly" dokaz su da Slash itekako ima što ponuditi s novijim repertoarom, da ne živi na staroj slavite da je u Mylesu Kennedyu pronašao suradnika koji mu s lakoćom pruža sve ono što je dugo tražio – opuštenog, kvalitetnog frontmana punog svježe kreativne energije.

Na "Rocket Queen" Slash je otišao u neka stara blues rock vremena kada su solaže trajale dvadesetak minuta, opustio se, zaboravio na vrijeme i svirao, nije se dao smesti. To je bila prilika da se prije hitoidne završnice koncerta svatko odmori, uzme zraka, ode na piš-pauzu, na kavu, pivu, popriča o životu, a možda je netko i odspavao.

Primivši double neck gitaru za "Anastasiu" Slash je zazvučao onako kako je to trebalo biti tijekom cijelog koncerta. Akustičnim istočnjačkim solo dijelovima pokazao je i jedan drugi aspekt svog sviračkog umijeća, a na "Sweet Child O´ Mine" publika je očekivano pala u trans koji se održao preko Velvet Revolver, hita "Slither" do završne "Paradise City". Vrlo dobar koncert s usponima i padovima, daleko bolji od onog u Beču prije nekoliko mjeseci, stoga nije iznenadila najava vidno oduševljenog Slasha da će se vratiti u naš grad.

Spoj britanske rock elegancije i američkog marketing umijeća Slashu je donio slavu s kojom se rijetko koji gitarist može pohvaliti. Iako ga redovito viđamo na visokim pozicijama u raznim anketama za najboljeg gitaristu, jasno je da njemu gitara nikad nije služila da pokaže kako zna svirati taj instrument već samo kao pomoćno sredstvo u stvaranju vrijednog proizvoda od sebe kao osobe. Slash nije samo gitarist nego puno više od toga i tu je tajna njegovog uspjeha. Prepuna Šalata sinoć je to potvrdila te nije iznenadio odličan odaziv ljudi jer, tamo gdje su žene, tamo je i ostatak publike.

Za kraj, što se organizacije tiče, propust da se ulaz ne postavi i pripremi davno prije, nego se u 19 sati mora pomicati natrag dvjestotinjak ljudi koji čekaju u redu se još može shvatiti, ali propust da ljudi na šanku, zaštitari i policija nemaju pojma gdje je i je li uopće ekipa medicinske pomoći angažirana, se ne može oprostiti. Dečko je pred svirku Hard Timea pao u nesvijest, udario glavom o pod, nosili smo ga na prostor gdje nije bila gužva, izgledao je blijedo i sav se tresao, a nama nitko od zaposlenih nije znao reći gdje je liječnička ekipa niti su se potrudili saznati. Organizatori, molim Vas, nemojte čekati da se dogodi zlo pa da shvatite da ekipe koje su angažirane na koncertu moraju biti koordinirane i znati osnovne informacije.