Famozna Josipa Lisac klasično nadmašila samu sebe
Foto: Josipa Lisac, credit: Nikola Knežević

Famozna Josipa Lisac klasično nadmašila samu sebe

Genijalna, sjajna, fantastična, famozna! Epiteti su to koje Josipa Lisac obožava koristiti kako bi izrazila svoju strast, oduševljenje i emocije prema glazbi, ljudima, idejama, pojavama - životu uopće! A zapravo, ona sama je prva koju bismo trebali krasiti tim riječima koje istinski opisuju čitavu njezinu pojavu. Ako netko proživljava ovaj život u punom smislu značenja, to je definitivno ona. Stopostotna, čistokrvna umjetnica. A da vam bi bilo jasno, morate je doživjeti - vidjeti, poslušati, razumjeti i upiti.

Veličanstvena Josipa popela se na stage sa svojim bendom kojeg je predstavila na samom početku, već nakon prve pjesme koja je bila otkačeni remix Make up-a, pjesme iz 80-ih kojoj su podarili novo ruho. Sinoć su njezinu pratnju činili Davor Črnigoj na basu, Elvis Penava na gitari, Toni Starešinić klavijaturama i Borna Šercar na bubnjevima. Josipa je za svoje suradnike prepuna riječi hvale, komplimenata, poštovanja i divljenja. Tijekom koncerta nahvalila je i svoje frizerke koje su joj podarile novi look - na koncertu se pojavila svježe ošišane kratke šik frizure, u dugoj crnoj avangardnoj haljini - sasvim primjereno njezinom stilu.

Uslijedila je vječna "O jednoj mladosti" izvedena u nešto laganijoj, nježnijoj, eksperimentalnijoj varijanti koja je izmamila navalu emocija među slušateljima i sve nas raznježila. Bilo je prekrasno čuti takvu bezvremensku emotivnu pjesmu podignutu na novu razinu, za još jedan level više. I sama Josipa kaže kako obožava stalno nešto mijenjati, eksperimentirati i smišljati, kako nikada ne otpjeva nijednu pjesmu na posve isti način, već ju vode trenutak, emocije i njena kreativnost, i to je posve vidljivo bez da se i napominje.

Navale nježnosti i toplih emocija nastavljaju se uz "Dok razmišljam o nama", "1000 razloga", "Živim po svome", a Josipa nas kroz čitav koncert zabavlja svojim inteligentnim i specifičnim smislom za humor, otkačenošću, jedinstvenom karakterom, specifičnom karizmom i neopisivom strašću. Ubrzo se na pozornici pojavljuje njezina dugogodišnja suradnica Marija Mlinar, te se uz čarobne zvuke harfe pridružuje Josipi i zajedno izvode pjesmu "Zvira voda".

Nakon "Marije", uslijedilo je još jedno iznenađenje koje sam zapravo i priželjkivala: Josipi se pridružio saksofonist Vojkan Jocić iz našeg kvalitetnog eksperimentalnog jazz benda Chui i zajedno izvode prekrasnu "Tebi putujem" koja zapravo jeste suradnja između benda i Josipe. Josipa se i inače ne suzdržava pohvaliti mlade nadarene umjetnike pa je tako i u mnogim intervjuima dala do znanja kolika je njezina oduševljenost Chuijem.

Ni večerašnji koncert nije prošao bez svojevrsne posvete nikad prežaljenoj Josipinoj ljubavi Karlu Metikošu (umjetničkog imena Matt Collins). Negdje usred koncerta, puštena je projekcija kratkog priloga HRT-a koji govori o njegovoj karijeri i bivanju u Francuskoj. To je ujedno bio i trenutak za naučiti nešto novo (iako se uz Josipu konstantno uči ako je se predano sluša), ali i za upiti dašak atmosfere starih vremena, te njihovih glazbenih eksperimentalnosti i traženja. Josipa je istaknula kako je obožavala Karla jer, osim što joj je bio najveća ljubav i potpora, davao joj je najveću kreativnu slobodu dok su zajedno krojili svoje glazbene puteve.

Josipa nas kroz čitav koncert obogaćuje svojim pričama koje su spontane i tečne, a izlaze iz nje poput pjesničke bujice. Priča o svojim emocijama i oduševljenosti publikom, iako spominje kako smo nekako posebno sentimentalni večeras. A kako i ne bismo bili kad se kroz čitav koncert maksimalno protezala nota duboke intimnosti, emocija i maksimalne koncentriranosti na ono što čujemo, vidimo i proživljavamo. Josipa nam kroz određene metafore i pjesničke slika priča o življenju, beskompromisnoj ljubavi, Karlu, slobodi, tuzi i boli, emocijama, ali i šaljivim zgodama kod frizerki te konstantno hvali svoje suradnike. Mi upijamo, procesiramo, učimo, zaključujemo.

Zadnja trećina koncerta, nakon puštanja priloga, imala je malo ubrzaniju, rokersku atmosferu. Tu su uslijedile izvedbe "Tu", "Hir hir hir", "Danas sam luda"… Tri pjesme prije kraj postalo je posebno lijepo: počela je sipiti ugodna ljetna kiša koja se pojavila kao pravo osvježenje na kraju ovog sparnog, podosta neugodnog, dana. Dok je trajala prekrasna jazz izvedba pjesme "Magla" kojoj je ova kišica dala posebnu romantičnu notu i još veću težinu, već na prve kapi, ljudi su se počeli sklanjati.

Bilo je to i pomalo ironično zato što je upravo netom prije toga upravo Josipa pričala o velikom povratničkom koncertu Karla Metikoša na Šalati održanom nakon njihova povratka iz Francuske. S oduševljenjem je pričala kako je to bio nevjerojatan koncert na kojem se spustila kiša, a ljudi su na prepunoj Šalati nepomično stajali s kišobranima i upijali glazbu. Zbog toga mi je žao što su se ljudi sklonili već na prve bezazlene kapi kiše koje su zapravo samo podigle čitavu atmosferu na višu razinu. Kiša se savršeno uklopila, stopila se s Maglom svuda, probudila nam osjetila dodira i još više produbila intimu.

Za koncert su bile tražene i karte viška. Tribine su bile u potpunosti ispunjene, a sjedeća mjesta na parteru omogućavala su malo intimniji doživljaj čitave večeri. Naša legenda svojim jedinstvenim izričajem pred sam kraj izjavljuje kako brzi biseve jer nemaju smisla čime potvrđuje svoju jednostavnost i skromnost. Izvodi još "Ležaj od suza" i "Ispočetka" te s time zaokružuje koncert. Od publike se oprašta riječima “Svako dobro vam želim!” te se čitav bend bez pretjerane dramatike poklanja publici i zadovoljno odlazi s pozornice.

Josipa je na početku spomenula kako joj je ovo prvi nastup na Šalati pa se osjeća pomalo neobično. Takav je bio i sinoćnji koncert, neobičan i avangardan, ali magičan i neponovljiv. Atmosfera dosljedna Josipinom stilu. Josipa, sinoć si bila najsjajnija zvijezda na nebu Šalate. Osvjetljavaj nam put i dalje, pratit ćemo tvoj trag.