Oduševljenje na prvom danu Zagreb Callinga uz Simply Red
Foto: Simply Red © Marko Jadro/Perun

Oduševljenje na prvom danu Zagreb Callinga uz Simply Red

Priznajem, bio sam pomalo skeptičan što se tiče prvog dana ovogodišnjeg Zagreb Calling festivala. Mislim, poprilično skupa cijena jednodnevne ulaznice (tristotinjak kuna), lineup sastavljen od izvođača kojima je ili zenit karijere davno prošao, ili nisu izdali ništa sto godina, te naravno, činjenica da se istovremeno održavao posljednji dan INMusica, najmasovnijeg festivala u gradu. Sve me to skupa natjeralo da se malo zabrinem oko popunjenosti tribina ŠRC-a Šalata. No, izgleda da sam debelo podcijenio magnetsku privlačnost pjesama Simply Reda i njihovih cijenjenih predgrupa. Postalo mi je to jasno već kad sam se oko sedme ure našao u situaciji da okružen stotinama sugrađana nestrpljivo čekam da nas puste unutra.

Jednom kad se to i dogodilo, tamo nas je čekala Natali Dizdar. Vrlo logičan izbor organizatora za otvaranje večeri, jedan od rijetkih svijetlih primjera sofisticiranog i kvalitetnog popa na domaćem glazbenom nebu. Što valja cijeniti tim više ako se prisjetimo iz koje je priče (Story Super Nova, ili neki slični poligon za pokušaje stvaranja estradnih poluzvijezdi) izronila. Natali nas je, zajedno sa svojim vrlo staloženim, nenametljivim i tihim bendom, počastila selekcijom od sat vremena pjesama sa svoja prva dva albuma, a prošarala je to i s nekoliko potpuno novih stvari koje bi se trebale naći na dugo dugo iščekivanom nadolazećem izdanju negdje najesen. Kad kažem da joj je bend tih i ne upušta se u bogznakakve lude eskapade, to naravno nije slučajno – to je prije svega u funkciji isticanja njenih iznimnih vokalnih sposobnosti, koje su i ovaj puta bila besprijekorno intonirane. Natali je, to je sasvim očito, svjesna da divno pjeva. Tako da ju je, kao i svaku pravu divu, možda bila zasmetala prvotna ravnodušnost (gotovo pa nezainteresiranost) publike. Davala nam je to do znanja pomalo mrzovoljnim stavom i blago posprdnim "Woo Hoo" nakon svake pjesme. No, kako je vrijeme prolazilo i narod se okupljao u sve većem broju, tako se i počela osjećati ta kemija čarobne ljetne noći koja je imala uslijediti u zraku, pa je posljedično i naša Zadranka okrenula ploču, počela se smješkati i plesuckati. A počela ju je u tome pratiti i publika, barem na onim pjesmama koje su ljudi prepoznali. Držim fige Natali da joj i treći album iznjedri još par jakih singlova pa da onda ima setlistu punu hitova kojom bi uspijevala održati intenzitet nastupa na jednakoj razini cijelo vrijeme. Ovaj su put vrhunci definitivno bili "Ne daj", "Stranac", "Gazio si me" i "Zamijenit ću te gorim", koja malo miriši na pjesmu "Vortex" koju je Grinderman izdao par godina nakon. Kad te Nick Cave potkrada, onda znaš da valjaš.

Foto: Natali Dizdar © Marko Jadro/PerunNatali Dizdar © Marko Jadro/Perun

Kao što je to i običaj, ne samo na Šalati nego navodno i drugdje u civiliziranom svijetu, Jinxi su, baš kao i ostatak izvođača, na pozornicu izašli točno u predviđeno vrijeme. Tribine su u tim trenutcima već bile gotovo potpuno ispunjene, sparina je popuštala, i svi preduvjeti za dobru zabavu su bili tu. Za razliku od spomenute Nataline situacije, Jinxi imaju tu sreću da im je svih 60 minuta nastupa bilo ispunjeno isključivo naširoko poznatim hitovima, tako da konačni ishod ne može biti nikakav nego pozitivan. Bend metronomski usviran do bola, Yaya dobro raspoložena i energična, sve je bilo na svom mjestu. Pa ipak, iz nekog razloga stvari nisu uspjele prijeći u onu jednu ekstatičnu dimenziju koja se ponekad na njihovim gigovima zna dogoditi, ostalo je sve na pristojnom odobravanju. Najbolji dokaz za to su oni dijelovi gdje smo bili zamoljeni da preuzmemo pjevačke dužnosti, držim da bi nekoliko tisuća ljudi moralo biti u stanju proizvesti decibelažu jaču od one koju bismo mogli okarakterizirati kao žamor. I oni su nas podsjetili na sve svoje (kvalitativno mahom vrlo ujednačene) albume, ali je ponovno izostalo bilo što novoga. Za jedan koncertno prilično aktivan bend, punih šest godina bez nove pjesme je zaista predugo. Ja bih osobno nastavio redovno ići na njihove gigove i da ovih istih dvadeset stvari sviraju još dvadeset godina, ali se ipak nadam da će nas ubrzo počastiti nečim novim i tako nastaviti svoj put ka bezbrižno-dostojanstvenom starenju na tronu ovdašnje pop hijerarhije. Ovo što sam do sad napisao, to sam se svim silama trudio uspjeti ponuditi vam neku kao objektivnu kritičku perspektivu. A u biti sam cijelo vrijeme gorio od želje da vam kažem kako su Jinxi najbolji bend u univerzumu i da mi srce trokira od ljubavi dok ih slušam. Eto, sad znate nešto o meni. Ako vas zanima još nešto, smijete znati i da je za vrijeme giga izbio teški skandal kad sam odložio ruksak na pod. Veći broj gospođa se jako uzvrpoljio i uskomešao, pa me, nakon cirka desetak minuta takvog vrlo mučnog kolektivnog psihičkog stanja, najhrabrija od njih odrješito upitala što ja to točno imam u ruksaku i zamolila da ga udaljim od nje. Hvala, ISIS.

Foto: Jinx © Marko Jadro/PerunJinx © Marko Jadro/Perun

Nego, ima li ljepšeg segmenta života od toplih ljetnih večeri? Kad je zrak tako lak i svilen, atmosfera tako vedra, opuštena i omamljujuća, a prva sljedeća obaveza se čini miljama daleko... Ah... I onda još uz sve to, imate čast svjedočiti nastupu benda koji je apsolutno idealan soundtrack za opisani scenarij. Perfekcija. Tko to more platit? Riječ kojom bi se najlakše moglo obuhvatiti nastup Simply Reda jučer na Šalati bi po mom mišljenju bila – lako. 

Foto: Simply Red © Marko Jadro/PerunSimply Red © Marko Jadro/Perun

Da, bilo je neopisivo lako slušati i gledati njihovu lakoću sviranja i lagano se ljuljuškati u naručju nježnog Mickovog glasa dok pjeva o ljubavi, ljubavi i ljubavi. Multikulturalna postava benda je cijelo vrijeme odavala dojam kao da su na opuštenom jam sessionu u nečijem dnevnom boravku, i ta njihova opuštenost i vedrina je djelovala jako zarazno na sad već potpuno ispunjen stadion. Jedino što je mene malo kopkalo i smetalo isprva je bio crv sumnje da Hucknall pjeva na playback, ali je ipak u cilju općeg dobra postignut konsenzus kako se radi o tome da naprosto ima iznimno dobar mikrofon koji može hvatati njegov glas čak i dok je pozicioniran tamo negdje oko pupka.

Foto: Simply Red © Marko Jadro/PerunSimply Red © Marko Jadro/Perun

Simply Red je savršeno svjestan toga da živi na staroj slavi, tako da nas nisu puno gnjavili s novim stvarima s povratničkog albuma, već su odsvirali sve svoje najveće hitove i na taj način pobrali ogromne količine simpatije od publike. Baš je bilo lijepo gledati sve te zaljubljene parove (mahom u tridesetima i četrdesetima) kako se nježno njišu i smješkaju u divnoj ljetnoj noći. Masa emocija u zraku, ljudi moji. Pogotovo za vrijeme stvari kao što je bila zaključna "If You Don't Know Me By Now". Znači, moglo se opipati ljubav prstima. Situacija na pozornici je bila takva da su isprva dominirali puhači, pa je onda Mick malo solo svirao akustaru, pa je gitarist imao svojih par sekvenci za dokazivanje, pa su malo puštali nama da pjevamo (i bogme se orilo) i tako to. Znači profesionalnost dovedena do razine tolikog automatizma da se doimala gotovo pa nonšalantnom. Mislim da nitko nije zažalio za svojih 300 kuna. Ne mislim, siguran sam. To jest, postoji možda minimalna mogućnost (vrlo česta inače kod ovakvih grandioznih open air događanja) da je netko bio nezadovoljan zvukom. Sve što mogu reći je da je tamo gdje sam ja stajao, usred partera, bio gotovo pa besprijekoran. Baš kao i sve drugo te večeri. 

Foto: Simply Red © Marko Jadro/PerunSimply Red © Marko Jadro/Perun

Simply Red možda nije bend koji će nas oboriti s nogu svojim bravuroznim sviračkim umijećem ili naročito zanimljivim ili originalnim stihovima. No, sve to nadoknađuju osjećajem. I to ne samo onim osjećajem koji su tako uspješno prenijeli na nas jučer, već i vlastitim osjećajem za mjeru. Razumijete, treba znati uraditi pjesmu koja se doima tako neopisivo jednostavnom (valjda zato ovaj "Simply"), a opet zvuči tako dobro i zavodljivo. Želim svu sreću Johnu Newmanu, Quassaru i Elementalu danas na drugom danu Zagreb Callinga, ali iskreno čisto sumnjam da će uspjeti nadmašiti ovu nepodnošljivu lakoću postojanja koja se dogodila jučer na Šalati.