Otvaranje SuperUha u velikom stilu

Otvaranje SuperUha u velikom stilu

Početak prvog tjedna kolovoza bio je rezerviran za drugu ediciju još jednog izvrsnog projekta Mate Škugora – SuperUha. Nakon prošlogodišnje premijere smještene na nešto manje metara nadmorske visine, na prostoru pristaništa TEF, organizatori su se ponovo odlučili za eksperiment i preselili glavna zbivanja na povijesnu građevinu, par godina unazad renoviranu, tvrđavu Sv. Mihovila u samom centru Šibenika.

Iako sam čula skeptične komentare o mogućnosti skakanja i izdržljivosti konstrukcije samih tribina koje sigurno nisu građene za ovakve događaje, tamo negdje iza 23 sata, nakon par numera Flogging Molly, tvrđava je pokazala srednji prst svim sumnjivcima – nakon silnih stoljeća obrana svog grada domaćina kako da je samo ugrozi skupina bezazlenih hipstera?!

Oko 18 sati, festival otvara šibenska družina Dok AnalogX na Iskon plaži Banj, a dva sata kasnije službeno otvorenje odrađuju također domaćini, The Fogsellers. Uz zalazak sunca nad šibenskim kanalom i lagani povjetarac, njihova instrumentalna fuzija elektroničkih zvukova s bubnjem i gitarama, obojena sanjivom ležernošću, sjajno je poslužila kao zagrijavanje za ostatak večeri. Trio je oformio dobru atmosferu u "chill" zoni, no poslužili su više kao pozadina za razmjenjivanje uzbuđenja i razgledavanje prostora, a i s nestrpljenjem se iščekivao skori show na glavnoj pozornici - King Khan and the Shrines.

The fogsellersThe Fogsellers by Tomislav Sporiš Photography

A King Khanova uvrnuta ekipa je nadmašila sva očekivanja. Oko 21 se skupina muzičara sjatila na bini, a za njima izlazi, u bliještećoj majici s perjanicom na glavi neponovljivi kralj. Mislim da bi se i kritični umovi s averzijom prema njegovom stilu zasigurno opustili i oduševili izvedbom. Ekscentrični i zabavni, vladaju pozornicom bez po muke, uvježbani i otkačeni, prenose svoju ludu energiju u redove publike, ne ostavljajući ikoga bez velikog osmjeha na licu krajem koncerta. Devetorica muzičara su garažni zvuk rocka začinili funk/soul elementima, a publika ih je sjajno dočekala te se sjatila i pred samom binom ne dopustivši koncertu da zauzme status sjedećeg. Puhačka sekcija s čarobnjačkim plaštevima, klavijaturist i gitaristi koji svoje instrumente sviraju na razne načine, pa i na pola tribina tvrđave ili u prvim redovima publike, sve je to dio King Khanovog putujućeg cirkusa. Završivši prvi dio s "Luckiest man", King je napustio pozornicu te se na bis vratio u boksericama, s plaštom te crnom perikom s tijarom i oduševio do kraja publiku koja je već tada gubila grla.

King Khan and the ShrinesKing Khan and the Shrines by Tomislav Sporiš Photography

Po završetku showa, u punom smislu riječi, vrijeme je bilo za selidbu na Drugi stage, smješten pod već spomenutim tribinama tvrđave. Tamo se već lagano kuhao žestok i intenzivan nastup noise rock tria iz susjedne Slovenije pod nazivom Nikki Louder. Kroz 45 minuta prašili su nabrijane riffove pomalo apokaliptičnih tenzija na trenutke, a akustika prostora (za svaku pohvalu!) je dušu dala za sinoćnji odabir bendova (redom Monlee Recordsa), jer se jasno mogla razabrati pedantnost, a glasnoća se nije pretvarala u buku već punila pore prisutnih finoćom divljeg zvuka.

Konačno je došao red i na headlinere večeri – Flogging Molly, Irish punkere s adresom u LA-u. Ljubimci i ljubitelji hrvatske publike su, kao i obično, ostavili srce i litre znoja na pozornici, a ni publika se nije štedjela. Kako sam ranije napisala, otprilike u ovom trenutku su razbijene sve barijere, atmosfera je od starta bila usijana, a publika divlja, glasna i rasplesana. Svoj prepoznatljivi zvuk razvijaju spajajući tradicionalne irske s klasičnim rock instrumentima te violinom, frulom i bendžom koji čine skladbe još privlačnijima. Prošarali su preko 5 albuma, od čega bih istakla "Float", "Drunken lullabies", "Devil`s dance floor", "Selfish man", "Seven deadly sins" kao neke od vrhunaca. Najavili su novi album, a s tim i skoru reprizu susreta, čuli smo i par novih pjesama, također izvrsno prihvaćenih od publike koja nije prihvaćala kraj. I nakon sat i po svirke, i bisa, i neumornog divljanja, gomila je ostala stajati na pozornici te otplesala još uz, za ovaj trenutak sjajno odabranu, Monty Pytonovsku "Always look on bright side of life". Iako su sam koncert maestralno zatvorili dirljivom "If I ever leave this world alive" posvećenoj prijateljima, publika je žeđala za još,  no pod nogama se spremao show druge vrste.

Flogging MollyFlogging Molly by Tomislav Sporiš Photography

Nakon ovakve izvedbe, nije više preostalo puno što bi me očaralo, no Analena je ipak ugodno iznenadila. Veterani regionalnog undergrounda su odnedavno ponovo koncertno aktivni te su se sjajno uklopili u line up festivala. Njihov post-punk/noise zvuk prošaran s Aninim vrištećim vokalom vladao je gotovo sat vremena Drugim stageom te smo imali priliku čuti presjek 9 godina diskografije. Činilo se kao da je Analena na festivalu pronašla brojne fanove, ili su isti pak pronašli njih, s obzirom na gužvu i kaotičnu atmosferu pred binom. Vratili su se i na bis te pokazali zadovoljstvo nastalom atmosferom i interesom te zatvorili nastup u velikom stilu.

AnalenaAnalena by Tomislav Sporiš Photography

Slijedila ih je mlađa i nešto blaža varaždinska ekipa – Vlasta Popić. Tena, Ivča i Mišo na binu su se, negdje iza 1.30, popeli u dobrom raspoloženju te otvorili svirku s "Maštanje" i okupili već raspršenu ekipu nazad u zidine tvrđave. Njihov noise punk pršti sirovom energijom te ne dopušta mirovanje i iako se osjećao pad energije nakon večeri pune sjajnih izvedbi, Vlastin nastup nije patio. Bend je vidno svakom svirkom zreliji i mračniji, a sjajna simbioza dvaju vokala i količina buke stvorili su posebnu atmosferičnost pod tribinama. Kombinirali su pjesme s prvog i drugog albuma, s očekivanim naglaskom na drugi kroz sat vremena svirke te stavili još jedan pečat na odlično otvaranje festivala .

Zaključivši dojmove prve večeri, s radoznalošću se iščekuje početak druge, u nadi da će se nastaviti u istom tonu. Praznog hoda gotovo da i nema, time table posložen je kako bi žedna ušesa mogla popratiti baš sav program, a lokacija pridodaje poseban štih te malom pojedincu, osobici na tribinama, pruža jedan moćan osjećaj sreće – što si mladi zaljubljenik u glazbu i imaš priliku prisustvovati ovakvim događajima te napuniti muzički CV još jednim divnim iskustvom.