Teškometalni Good Vibrations - Stimulans, Soundbringer, Distance Or Die i LIV

[caption id="attachment_6455" align="aligncenter" width="547"]Foto:GoodVibrations Foto:GoodVibrations[/caption]

"Zagrebačka publika dobila je ono po što je došla."


Zagrebačka publika željna klasičnog heavy metala okupila se sinoć u Vintageu na još jednom nezaobilaznom Good Vibrationsu, na kojem smo imali priliku poslušati dva benda ozbiljnijeg heavy zvuka, Stimulans i Soundbringer te dva benda "za feštu raspoloženi" karaktera, Distance or Die i LIV.

Večer su otvorili Distance or Die, momci s izrazito zanimljivim, balkansko popularnim modnim izričajem čime su svakako plijenili pozornost okupljene publike. Pošteno su zagrijali sve prisutne svojim sirovim heavy metalom s kojim su nas podsjetili na atmosferu onog starog doom metal zvuka iz vremena najranijeg Black Sabbatha u kombinaciji s Judas Priest riffovanjem i King Diamond vokalom. Kad sam ih vidio na pozornici, pomislio sam da je Messiah Marcolin (bivši vokal Candlemassa) obukao trenirku i svratio u Vintage, dakle mrcina od čovjeka za mikrofonom  kao i ostatak benda, proizvodili su zvuk u skladu sa svojom pojavom; težak, krupan i masan od kojeg su se vibracije već osjećale na izlasku iz tramvaja u Savskoj. Uspješno odrađenom poslu je pridonijela skupina fanova u prvom redu koja je zdušno s vokalom pjevala refren Witchhammera, a za kraj, bend je sve narodno-veseljačke duše uspio razveseliti obradom Vucine "Podigla me iz pepela" s kojom su Vintage na par minuta pretvorili u pravu balkansku kafanu.

[caption id="attachment_6456" align="aligncenter" width="547"]Foto:GoodVibrations Foto:GoodVibrations[/caption]

Ubrzo nakon "Vuce" na pozornicu je izašao, sada već legendarni, splitski heavy bend Stimulans. Najčupavije hrvatske majstore heavy metala smo, nakon dugo vremena, napokon imali priliku opet čuti u Zagrebu. Došli su povodom skorog izlaska drugog albuma "See The Light" i još jednom demonstrirali svoju glazbu prepunu precizno odsviranih detalja, odličnih gitarskih solaža, harma, himničnih refrena i vrhunskog pjevanja.

Osim novih pjesama, Stimulansi su nam predstavili i novog bubnjara Ivicu Bilića s kojim je cjelokupan zvuk dobio na žestini i snazi, a nisu propustili zasvirati i starije pjesme "No Words" i "Dust the Road" s kojima su nas, nešto starije heavy metalce, podsjetili na mlade dane kada smo otkrivali taj žanr te slušali njihov prvi demo album u jednakoj mjeri kao Maidene, Judase i ostale velikane. Osjećaj je sinoć bio kao i tada - što znači da je vrijeme potvrdilo kvalitetu pjesama i live svirke Stimulansa. Lakoća s kojom Mario Čuljak, glavni autor pjesama, pjeva i uz to svira gitaru i dalje je zadivljujuća, tj. dojam je i bolji jer mu je s godinama (pjevanja u zboru HNK) glas ojačao u srednjim registrima te kod njega sve izgleda kao da se ne mora truditi niti oznojiti za sve te zahtjevne dionice koje izvodi. Jedina zamjerka njihovom nastupu su povremene rupe u zvuku koje su se dešavale zbog nepoznavanja repertoara od strane tonca koji je često "lovio" gitare koje se izmjenjuju na solažama. Stimulans je i dalje najkvalitetniji hrvatski heavy metal bend te se samo možemo nadati da ćemo ih u Zagrebu viđati češće nego što je to dosad bilo.

Nakon iskusnih splitskih hevijanera, na red se došla iskusna zagrebačka braća po metalu, Soundbringeri. Bend koji je bio pojam zagrebačkog heavy metal undergrounda, pokazao je da zvuči bolje i moćnije nego ikad ranije. Ova postava je ono što je bend dugo godina tražio, bar mi tako djeluje s obzirom na sound i njihovo raspoloženje tijekom svirke. Prelazak Jagora na bas i dolazak Tomislava na gitaru očito je pun pogodak. Bero je na vokalu sa svojom viteškom bojom glasa na momente dobro uzdrmavao bubnjiće svima prisutnima, a gitare su pržile soundom onog izvornog heavyja iz ranih 80-ih.

[caption id="attachment_6458" align="aligncenter" width="547"]Foto:GoodVibrations Foto:GoodVibrations[/caption]

Nekim pjesmama, kao npr. s epic "The Great Betrayal" i njenim narodnjačkim melodijama, podsjetili su nas na našu slavensku borbenu narav, neizvjesnu i tragičnu sudbinu na koju sve više zaboravljamo pod utjecajem zapadnih kultura, odnosno trendova. Publika je pokazala da se još uvijek dobro sjeća kultnog hita "Curse of the King (Zvonimir)", čijim refrenom  redovito nadglasa i bend. Nadam se da će se Soundbringeri nastaviti više autorski oslanjati na slavenske melodije i  tematiku koja se na svirkama pokazuje dojmljivija i iskrenija te koja je nama, kao publici na ovim prostorima, bliža od klasičnih tema prožvakanih u New Wave of British Heavy Metal pokretu.

Za kraj heavy metal fešte bili su zaduženi old school trešeri LIV koji su napravili nered i kaos, kako na stageu, tako i ispred njega - točno onako kako se i očekivalo od njih. Brze pjesme, mnoštvo istrzanih riffova i vrišteći vokal recept su za znojnu i pijanu, undergorund treš makljažu. Njihov pristup svirci je pun onog  Kill em all bezobrazluka u kojem zvukovno ni tematski nema kompromisa s trendovima. Ne pokušavaju izmisliti toplu vodu, nego vjerodostojno rade ono što je prije tridesetak godina bila reakcija na tadašnje tendencije prilagođavanja, uljepšavanja glazbe i odmicanja od surovosti.

Da sve ne prođe u ozbiljnom tonu, pobrinuo se uvijek priseban Leo s neizostavnim rekvizitima i svojom šoumenskom karizmom koja je dio publike privukla na pozornicu da zajedno vrište i urlaju dok treš mašina u pozadini svira. S njima je zadovoljna publika dobila ono po što je i došla; smijeh, energiju, slavljenje alkohola, Dioniza, zavjere, dooma i ostalih opskurnih tema iz treš radionice LIV.

Tekst: Jakša Stecca