The Afghan Whigs u Tvornici

The Afghan Whigs u Tvornici

U nedjelju nam je u Tvornici kulture, u sklopu promocije albuma "In Spades", koncert priredio jedan od najvažnijih američkih alter-rock bendova - The Afghan Whigs.

Početak koncerta kasnio je nekih dvadesetak minuta, ali kad čekate bend kao što su The Afghan Whigs ne uzimate to suviše ozbiljno. U pregrađenom Velikom pogonu publika se polako prestrojavala što bliže sredini. Scena je prikazivala samo osvijetljene instrumente i tu i tamo koji likovni uradak s njihovog novog albuma "In Spades". Kao uvertira u ono što će se događati poslužio je produžen i ponešto izmijenjen instrumentalni uvod pjesme "Birdland" tijekom kojeg je Dulli izašao na pozornicu i sam otvorio koncert. Sam taj instrumental je lijepo ocrtao atmosferu koju za sobom nosi njihovo novo izdanje. Ubrzo su se pojavili i ostali članovi benda uzevši svaki svoj instrument i bez ikakve stanke se prebacili na "Arabian Heights". Glasno i strastveno - tako su počeli i tako su svirali do samog kraja. Već vam je nakon prve dvije pjesme bilo jasno da ste na najbolji mogući način odlučili iskoristiti nedjelju navečer. Publika je bila s bendom od samog početka i vidljivo uživala pjevajući i plešući. Bend je uz pjesme s novog albuma izvodio i stare hitove kao što su "Debonair", "Algiers" i "Gentelmen" koje su fanovi euforično prihvatili.

 

Dullijev glas se kreće od dubokih hrapavih tonova do naglih okreta u falset. To u kombinaciji s izvanredno uigranim bendom baca u svojevrstan trans, u kojem drhtite od oduševljenja i u konačnici budete omamljeni sa svom tom energijom koja dolazi s pozornice. Stoga, nije ni čudno što su se iz publike nekoliko puta čuli ushićeni vriskovi.

 

Emotivna "It Kills" malo je umirila publiku, no ne zadugo. Uskoro je uslijedila  "Honky’s Ladder" koju su svi jedva dočekali s uvodnim stihovima "Got you where I want you motherfucker, I got five up on your dime" što je rezultiralo skakanjem i razbacivanjem po podiju. Glavni dio koncerta završio je s "Into the Floor", a bis nije trebalo dugo čekati. Dulli je s čašom viskija uskoro izašao na pozornicu našalivši se s publikom da encore znači da moraju vrištati ako žele dobiti još svirke. Simpatičan je Dulli, čak i onda kad kori ljude u publici da ne slikaju s flashom i onda im odsvira pjesmu kojom će im slomiti srce ("Let Me Lie to You").

 

Od "Royal Creme", preko "Teenage Wirstband" i u konačnici do "Faded" The Afghan Whigs su završili s bisom i pružili nam sve što su mogli. Osobno mi je i vrhunac večeri bila izvedba same "Faded". Bend je počeo s instrumentalnim uvodom, ali je Dulli najprije ubacio prvu strofu od "I Can’t Make You Love Me" što je odlično sjelo uz samu "Faded". Spomenutu pjesmu su već izvodili mnogi od Bonnie Raitt, Bon Ivera do Adele, međutim, sinoć su ti stihovi, uz stihove iz "Faded", dobili još više na težini.

 

The Afghan Whigs osvajaju svojim gitarističkim solažama i stihovima u kojima se isprepliću i gorčina i požuda, ali i pažljiva kombinacija filozofije i humora. Imali su najbolje otvaranje koncerta od svih koje sam čula ove godine (a bilo ih je). Imali su karizmatičnog Dullija i fenomenalan bend stoga sinoćnja večer nije mogla završiti ikako drugačije nego euforično. Hvala organizatorima što su ih doveli i nadam se da ćemo ih imati prilike čuti još barem jednom.