Večer uz Machine Head u Tvornici kulture

Večer uz Machine Head u Tvornici kulture

Nakon jedanaest godina, Machine Head, jedan od najvećih metal bendova današnjice, sinoć se vratio u zagrebačku Tvornicu Kulture povodom trenutne turneje pod nazivom „An Evening with Machine Head“. Ovog puta bez predgrupa, donijeli su nam dva i pol sata žestoke glazbe, šaka u zraku, urlanja iz petnih žila, circle pitova i sveopćeg zadovoljstva. Oko 21:30, začula se "Diary of a Madman" Princa Tame, Ozzyja Osbournea, koja je Machine Head pratila kao uvod na ovoj turneji i najavila početak koncerta.

Svjetla se pale, bend izlazi i punom snagom započinje set s "Imperium." Rik publike od samog početka koncerta je odavao dojam da će atmosfera biti nabrijana od prvog do zadnjeg tona. Bez puno govorancije, redaju se "Beautiful Mourning", "Now We Die", uvodnu pjesmu njihovog najnovijeg studijskog izdanja "Bloodstone & Diamonds", i "Bite The Bullet", a atmosfera u dvorani postaje sve zabavnija i luđa. Naslijedila je prva kratka pauza, a publika je zdušno izvikivala "Machine fucking Head", trend koji se provlačio kroz cijeli koncert, svaki put kad bi nastala malo duža pauza između pjesama i svjetla se pogasila u dvorani.

Machine Head @ Tvornica © DB.PhotographyMachine Head @ Tvornica © DB.Photography

Zvuk je od početka bio prilično glasan i na trenutke dosta mutan, a onda se odjednom još više pojačao negdje pri početku koncerta, što je donijelo još veću pomutnju u ravnoteži instrumenata i vokala. Tekst se kroz cijeli koncert jedva čuo u većem dijelu dvorane, što je mnoge prisutne smetalo. Ipak, ludnica u dvorani rasla je iz pjesme u pjesmu.

Machine Head @ Tvornica © DB.PhotographyMachine Head @ Tvornica © DB.Photography

Nakon "Locust", hita s predzadnjeg albuma "Unto The Locust", vraćaju nas u starija vremena s "Ten Ton Hammer", te u fazu eksperimentiranja s nu-metalom na albumima "Supercharger" i "The Burning Red", s pjesmama poput "From This Day" i "All Falls Down" koju su uživo svirali prvi put u posljednjih pet godina, "The Blood, The Sweat, The Tears" na koju je publika, kako se činilo, potpuno podivljala. "Slanderous" nas je podsjetio da "The Blackening" još uvijek uživa status jednog od njihovih omiljenijih albuma, a nakon nje je uslijedila još jedna pauza popraćena glasnim skandiranjem prisutne mase. 

Machine Head @ Tvornica © DB.PhotographyMachine Head @ Tvornica © DB.Photography

Robb je u tom trenutku uzeo nekoliko minuta kako bi izrazio svoje oduševljenje publikom i ispričao nam koliko mu je drago što imaju priliku proputovati cijeli svijet i svirati za ljude koji istinski vole glazbu, ne mareći za svjetsku slavu i popularnost – jednostavno, izrazio je zadovoljstvo činjenicom da imaju nevjerojatnu publiku koja voli njihovu glazbu. Nakon simpatičnog govora, započeli su u nešto polaganijem tonu "Darkness Within" koja je blago spustila atmosferu, ali mantričkim ponavljanjem izlazne melodije koju je publika pjevala još iznenađujuće dugo nakon završetka pjesme, želja za daljnjim skakanjem i benganjem brzo se vratila u redove ispred stagea. "Bulldozer" nas je opet vratio u mosh pit.

Machine Head @ Tvornica © DB.PhotographyMachine Head @ Tvornica © DB.Photography

Nakon "Killers & Kings", "Davidian" je po običaju bio pun pogodak, publika je potpuno podivljala, a "Let freedom ring with a shotgun blast" zvonio je glasnije nego bilo koji refren do sad. Prema kraju, redali su se hitovi poput "Now I Lay Thee Down", brza "Aesthetics of Hate", nova "Game Over" i stara "Old". Na samom kraju, "Halo" je ostavio dojam kao pjesma na koju je publika uvjerljivo najenergičnije reagirala i bila je savršen izbor za kraj ovakvog koncerta koji se produžio do iza ponoći.

Machine Head @ Tvornica © DB.PhotographyMachine Head @ Tvornica © DB.Photography

Robb Flynn, Phil Demmel, Jared MacEachern i Dave McClain pobacali su nam svoje trzalice, palice i opne, okinuli par slika s publikom i za kraj nas pozvali na posljednji glasni vrisak uz koji su nas pozdravili i uputili se u backstage. Dio publike se još uvijek gurao ispred pozornice tražeći pokoju trzalicu koja je možda nezamijećeno pala na pod, a ostatak se povukao prema izlazima.

Bio je ovo vrhunski koncert vrhunskog benda koji točno zna kako udovoljiti sebi i fanovima i koji zaslužuje da se popune i daleko veći zagrebački prostori od Tvornice. Jedinu sam primjedbu imao na zvuk koji je većinu vremena bio glasan do mjere da postaje nejasan, iako su se gitarske solo dionice većinom čule savršeno, riffovi su često zvučali samo kao buka iz lošeg zvučnika, a vokal je kroz cijeli koncert bio prilično nerazumljiv. Veći dio publike to očigledno nije toliko zamjerio jer je atmosfera bila na zavidno visokoj razini od početka pa do kraja koncerta. Nakon dvadeset i jedne godine rada, Machine Head kao da postaje sve žešći i čvršći te nam je priuštio pravi testosteronski metal koncert dostojan velike hvale, stoga se nadam da neće proći puno vremena dok se ponovno vrate u Hrvatsku.